Nikada mi nije bilo lahko pronaći način kako da započnem ova obraćanja. Jer riječi koje izgovarate sa ovakvog mjesta postanu veće i od vas samih. I zato ih dugo biram, jer su najteže. A istina je uvijek prosta. Pravda je uvijek čista. Dovoljno je kazati 11. juli, kazao je danas na otvaranju komemorativnog skupa u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari Hamdija Fejzić, predsjednik Organizacionog odbora za obilježavanje 28. godišnjice genocida u Srebrenici, javlja Anadolu.
On je kazao da je ovo jedan od datuma koji sami sebe objašnjavaju.
– Kada ga izgovorim, onda poruke same kreću, kako slike sjećanja naviru i priče naših majki i preživjelih mi nadolaze. U našim srcima i pamćenju, Dan sjećanja na genocid nad Bošnjacima zaštićene zone UN-a Srebrenica zapisan je crnim slovima i tu ostaje zauvijek. I danas, dok cijeli svijet gleda u nas, možda i jedini put u cijeloj godini, na šta upozoriti i kako taj jedan trenutak iskoristiti. Za dobro, za sjećanje, za istinu. Za pravdu, kazao je Fejzić.
Prisjetio se da je govor spremao dok se vraćao s Nezuka, gdje su ispratili “našu djecu, ljude sa svih strana svijeta, preživjele Marša smrti”.
– Dok ovo čitam, oni su tu među nama u Potočarima. Oni svake godine prelaze put u suprotnom smjeru – u znak sjećanja. I zovemo ga Marš mira. I ništa bolje ne opisuje bošnjački narod, od poruke koju tim nazivom šaljemo. O našoj istrajnosti da sačuvamo mir. I poslije svega. Htjeli su da nas nema, zapalili su Podrinje, pobili i zatrli cijela sela, naše najbliže su pobacali u masovne grobnice, a preživjeli su prošli golgote stravičnih logora. Samo zbog svog imena, zbog svog porijekla. I samo zbog toga što su umjesto ropstva izabrali slobodu. Za svoju državu i za svoju djecu, rekao je Fejzić.
Istakao je da “smo nakon genocida i nakon pada Srebrenice, opet birali mir”.
– Mi smo opet izabrali državu Bosnu i Hercegovinu, nadajući se da ćemo dosanjati san o državi slobode i pravde. I zato smo pristali na hiljade kompromisa, jer mi smo ovu zemlju birali, a oni nisu. I opet bismo, ali se nekad čini da nema granica i nema tačke u kojoj će oni biti zadovoljni našim pognutim glavama i našom spremnošću da pružamo ruke. Do kada? Građani Bosne i Hercegovine. Pred nama je još jedan težak period. Pred nama je opet vrijeme kada moramo braniti mir. Moramo, jer mi, Bošnjaci istočne Bosne, znamo koliko je skupa cijena nesačuvanog mira. Prije nekih 10-15 godina, činilo se da idemo negdje naprijed. Sad nam se tako dalekim čini vrijeme kada je Narodna skupština RS-a usvojila izvještaj Komisije o Srebrenici. Tako nam se dalekim čini vrijeme kada su predstavnici Srba pognute glave dolazili u Srebrenicu, kazao je Fejzić.
Podsjetio je da je davno prošlo vrijeme u kojem se žrtve nisu gazile, u kojem se mezarja nisu uznemiravala i u kojima “našu djecu – nisu čekali u mračnim ulicama, tamo gdje ih sad očekuje da na njima iskale bijes zbog toga što postojimo i opstajemo na ovim područjima”.
– Danas su takve priče dio svakodnevnice, nešto na šta se društvo izgleda navikava kao na novu stvarnost, rekao je Fejzić.
Predsjedavajući OO za obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici je rekao da se sve manje čuje otpor i da je sve češće prihvatljivo kazati da je ovo samo mjesto sjećanja i smrti, a ne života i opstanka.
– I ne žele oni slušati. Ne žele slušati priče naših majki, sestara, kćeri, braće, sinova, očeva. A mi bilježimo. Bilježimo dok su živi, jer doći će vrijeme kada će neke nove generacije morati slušati. I ne žele znati za ljudske sudbine, koje stoje između sitnih predmeta, ostalih iza cijelih života. A mi skupljamo i skupljamo ćemo tragove dok smo živi. Jer to su, zaista, temeljni tragovi našeg postojanja. To su ostaci jednog naroda o čijem nestanku postoje odluke, jednoglasne, političke i vojne, napisane i nastale u jednom od najtamnijih časova za ljudsku historiju, rekao je Fejzić.
On je kazao da je istina sačuvana samo zato što su oni, koji su imali sreću da prežive, pričali i samo zato što su vrijedni ljudi učinili sve da pronađu nestale – dokazi o razmjerama zločina su prikupljeni. I zato što su hrabri svjedoci stali pred sudove i kazali šta su vidjeli – neki među zločincima su kažnjeni.
Zahvalio se svima koji su na tom putu dali da doprinos “da ne budemo samo obična fusnota u udžbenicima historije. Već civilizacijska činjenica”.
– Poštovani, danas se gaze institucije Bosne i Hercegovine. Danas udaraju na temelje naše državnosti. Izazivaju nas i prijete. Pa im sa ovog mjesta poručujemo. Koliko god se činili slabim i tromim, koliko god mislili da mi snage nemamo, ne potcjenjujte nas. Ne potcjenjujte one koji su goloruki stali u odbranu Republike Bosne i Hercegovine i ideje slobode, da ćemo to opet učiniti, kazao je Fejzić i dodao:
– I dok god se čuje smijeh naše djece i naše unučadi, u baščama i avlijama našim, u selima i gradovima bosanskim, znaćemo da ima nešto vrijednije od naših života. A to je misao da ćemo tu našu Bosnu, koja je više od zemlje, tu ideju i tu vrijednost da ova zemlja mora opstati od Drine do Une, od Save do mora, imati kome predati u amanet i imati za koga da je sačuvamo. I zato gospodo, danas smo tu zbog naše djece. Danas smo tu zbog djece onih čija imena stoje na bijelim nišanima Potočara. Nismo ih izgubili uzalud. I nemojte misliti da smo od borbe umorni. Na to pravo nemamo.
U mezarju Memorijalnog centra u Potočarima danas će biti ukopani posmrtni ostaci 30 žrtava genocida počinjenog u julu 1995. godine nad stanovnicima “zaštićene zone UN-a” u Srebrenici.
U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je ukopana 6.721 žrtva genocida koji je tadašnja Vojska Republike Srpske pod komandom osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića počinila nad Bošnjacima 1995. godine u Srebrenici. Još uvijek se traga za oko 1.000 žrtava genocida.
