Prenošenje ambicija roditelja na djecu, podrška ili pritisak

Prenošenje ambicija roditelja na djecu, podrška ili pritisak tema je koja je sveprisutnija u mnogim bh. porodicama. Ono može imati pozitivne i negativne posljedice, ali često postaje problem kada se radi o pritisku roditelja i prevelikim očekivanjima, a ne o podršci njihovoj djeci koja se formiraju i izgrađuju kao ličnosti.

Kako motivisati dijete i probuditi zdrave ambicije kod djece, jedan je od najvećih izazova sa kojim se roditelji danas suočavaju. Ukoliko se to ne radi na pravilan način, djeca, posebno školskog uzrasta koja za svaki uspjeh očekuju apluz od svojih roditelja, mogu razviti osjećaj da nisu dovoljno dobra ako ne ispune njihova očekivanja i ambicije. Gube priliku da razvijaju vlastite interese i ambicije, te se kod njih budi rivalstvo i želja da budu bolji od druge djece, mišljenja je muallima Elvedina Plasto koja već  godinama radi, kako sa djecom tako i njihovim roditeljima.

-U današnjem vremenu kada bi se uspjeh djeteta trebao mjeriti postignućima, savladavanjem vještina, u odgojno-obrazovnom smislu u odnosu na njegovo cjelokupno interesovanje i afinitete, oni se tome ne raduju na neki zdrav način nego je prisutno veliko rivalstvo. U vremenu kada svi od djece očekuju da budu odlična u svemu, upoređuju ih sa nekom djecom iz njhove generacije, što je pogrešno, istakla je Elvedina Plasto, muallima MIZ Kakanj.

Zadatak roditelja je da razlikuju šta je želja a šta potreba djeteta. Ključ je u načinu na koji roditelji komuniciraju sa djecom i kako nagrađuju ili osporavaju njihov uspjeh odnosno neuspjeh. Ako im to predstavljaju kao mogućnost i podstiču ih da budu bolji, to može imati pozitivne efekte, a ako su to ipak samo njihove ambicije i želje, to može imati loš efekat koji kod djece izaziva nelagodu, manjak samopoštovanja i strah od neuspjeha.

-Ako želimo zdravo motivisati dijete ovo za roditelje kažem je da kada dođu iz škole ili mekteba, treninga da ga umjesto rezultata ili ocjene koju je dobilo u tom danu, upita šta je bilo zanmljivo ili šta ga je to najviše zaniteresovalo tog dana, obradovalo, rastužilo. U samom tom pristupu, pri samom dolasku djeteta, ako napravimo korak da dijete prihvati da može slobodno da kaže ono što ga zaista interesuje, ono što ga je obradovalo ili rastužilo a da nije u prvom planu uspjeh, to je već prvi korak da djeci budimo želju da svoju energiju rasporede na ono što vole, na ono što je neophodno i na uspjeh koji se od njega očekuje, naglasila je Plasto.

Slušati svoju djecu, prepoznati njihove talente i interese, i biti im podrška na njihovom putu je, pored odgoja, osnovna zadaća roditelja. S druge strane,  razlika između podrške i pritiska je u tome koliko su želje i ambicije roditelja usklađene sa dječijim snovima, mogućnostima i na kraju njihovim ambicijama.