Suzama umivena osvanula je jutros Tuzla, prisjećajući se 71 mladog života, koji je rukom agresora ugašen 25. maja 1995. godine. Masakr počinjen na Tuzlanskoj kapiji promijenio je i brojne živote preživjelih, koji i danas na svojim tijelima nose ožiljke rata.
Prije tačno 28 godina, granatom ispaljenom sa srpskih položaja na planini Ozren, počinjen je masakr na Tuzlanskoj kapiji, okupljalištu mladih u ratnom periodu. Zlikovac Novak Đukić, koji je presuđen za zločin počinjen nad civilima Tuzle, nije iza zatvorskih rešetaka.
Do te ratne 1995. godine, 25. maj se obilježavao kao Dan mladosti, a upravo u večernjim satima brojni građani pohrlili su na svoje okupljalište, u nadi da će uživati u proljetnoj večeri.
Nažalost, Tuzlanska kapija tačno u 20 sati i 55 minuta okupana je krvlju nedužne 71 osobe koju je usmrtila granata. Tom prilikom više od 200 osoba je teže ili lakše ranjeno, a na svojim tijelima i danas nose ožiljke.
– Za sve građane Tuzle, to je dan žalosti, bol koja ne prestaje, još od 25. maja 1995. godine. Građanke i građani i Gradska uprava Tuzle još od 1995. godine, na dostojanstven način u povodu svakog značajnog datuma i posebno komemorativnim obilježavanjem 25. maja, njeguju sjećanje na nevine žrtve ratnog zločina. Za sve građanke i građane Tuzle 25. maj je dan najveće moguće žalosti i ostaće najtužnijim danom u svakoj godini – kazali su u svom zajedničkom saopćenju gradonačelnik Tuzle Zijad Lugavić i predsjedavajuća Gradskog vijeća Nataša Perić.
Zlikovac je i dalje na slobodi
Presudom dokazano, masakr su na Kapiji počinili agresori po naredbi ratnog zločinca, odnosno generala bivše Vojske Republike Srpske (VRS) Novaka Đukića.
Prosječna starost krvnički ubijenih je 21 godina, a među njima se kao najmlađa žrtva našao Sandro Kalesić. Granata ga je pogodila u trenutku kada se nalazio u naručju roditelja.
Masakr na Kapiji jedan je od najtežih zločina nad civilima u Tuzli, za koji je pravosnažno na 20 godina zatvora osuđen upravo Đukić, koji se ne nalazi na odsluženju kazne.
U presudi je napisano da je Đukić kao komandant Taktičke grupe “Ozren” (VRS) 25. maja 1995. naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira Tuzlu.
Bh. pravosuđu on je nedostupan od juna 2014. godine, kada se trebao odazvati izvršenju kazne, ali to nije učionio pod opravdanjem da se u Srbiji “nalazi na liječenju”. Za njim je raspisana potjernica, međutim, on ne može biti izručen našoj zemlji jer ima srbijansko državljanstvo.
Ipak kaznu može služiti u Srbiji jer je ta država 2010. godine potpisala sporazum sa BiH koji omogućava međusobno izvršenje kazni, ukoliko to zatraži Sud BiH. Također, na izvršenje zatvorske kazne u Srbiji Đukić se ne šalje, zbog navodne psihičke nemogućnosti za pojavljivanje pred sudom.
Za Cvijanović 25. maj ne treba biti Dan žalosti u BiH
Skoro tri decenije nakon stravičnog događaja iz susjedne Srbije i dalje se negira masakr počinjen na Kapiji. Slično se dešava i u Republici Srpskoj, iz koje dolazi i predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, koja je jučer bila protiv odluke usvojene od predsjedništva, a kojom se zadužuje Vijeće ministara da usvoji odluku o proglašenju 25. maja danom žalosti u BiH.
Vrijedi podsjetiti da je prije nekoliko dana Vlada Federacije BiH donijela odluku kojom se u tom entitetu 25. maj proglašava Danom žalosti.
No, bilo kakav potez negatora događaja Tuzlake ne može omesti u promicanju istine o svemu što se desilo majske noći. U prilog istini ide i memorijalni centar Kapija, kao i dokumentarni film “Kapija ’95”.
I ovogodišnje obilježavanje 25. maja u Tuzli će se odviti na dva načina. Prvenstveno u devet sati i 30 minuta će biti odata počast uz polaganje vijenaca i cvijeća civilnim žrtvama u kompleksu Slana Banja.
Sat i po kasnije na Kapiji će biti upriličena komemoracija, odavanje poštovanja i polaganje vijenaca i cvijeća, dok će se večeras u 20 sati i 55 minuta oglasiti sirena za uzbunu koja u građanima budi bolna sjećanja.
U noći 25. maja 1995. godine na Tuzlanskoj kapiji smrtno su stradali: Razija Dedović, Alma Brguljak, Senada Hasanović, Fahrudin Ramić, Pera Marinović, Šaban Mustačević, Edhem Sarajlić, Adnan Beganović, Asmir Bakalović, Suzana Dušić, Almasa Ćerimović, Amir Dapa, Amir Đuzel, Vesna Kurtalić, Edisa Memić, Sanja Ćajić, Nedim Rekić, Mustafa Vuković, Adnan Hujdurović, Edina Ahmetašević, Amira Mehinović, Franc Kantor, Asim Slijepčević i Sandro Kalesić.
Život su izgubili i Edin Hodžić, Indira Borić, Sulejman Mehanović, Damir Kurbašić, Ilinka Tadić, Selma Nuhanović, Edin Mehmedović, Nihad Šišić, Amir Čekić, Indira Okanović, Ilvana Bošnjaković, Admir Alispahić, Jasenko Rosić, Damir Bojkić, Samir Mujić, Rajif Rahmani, Almir Jahić, Lejla Bučuk, Azur Mujabašić, Azur Vantić te Suzana Abuismail.
Usmrćeni su i Šemsa Hasičić, Senahid Salamović, Nenad Marković, Hamdija Hakić, Petar Stjepanović, Elvis Alagić, Lejla Atiković, Armin Šišić, Rusmir Ponjavić, Alem Hidanović, Zada Dedić, Vanja Kurbegović, Jelena Stojičić, Hasa Hrustanović, Ago Hadžić, Selma Čaušević, Nešet Mujanović, Adrijana Milić, Samir Čirak, Muri Fatušić, Elvir Murselović, Adnan Saimović, Jasminka Sarajlić te još četiri osobe koje nisu identifikovane.
