U područnoj školi na Poprženoj Gori, ove godine upisan samo jedan prvačić

U kakanjskim selima u kojima se nalaze područne škole svake godine sve je manje učenika. Trend iseljavanja stanovništva iz ruralnih u urbane sredine nije zaobišao ni Poprženu Goru, pa je tako ove godine u prvi razred osnovne škole upisana samo jedna učenica. Područnu školu pohađaju ukupno četiri učenika, a nastava se odvija u trokombinovanom odjeljenju.

Ovo je Elma Bida, učenica prvog razreda. Ovog septembra za nju je počelo jedno novo životno poglavlje, ono kojem se djeca najviše raduju – početku osnovnoškolskog obrazovanja. Kao i svaki prvačić i Elma uživa u svemu što se podrazumjeva pod „biti učenik“, u knjigama, sveskama, učionici, druženju s učiteljicom i drugarima, koji su njenom slučaju malo stariji od nje, jer je Elma jedini učenik prvog razreda.

– Ja se zovem Elma Bida, prvi sam razred, drgari su dobri i učiteljica, bojim slova i volim školu, kazala je Elma Bida, učenica prvog razreda. 

Učiteljica Dženita Kadić u područnoj osnovnoj školi „Ahmed Muradbegović“ na Poprženoj Gori radi već 20 godina, uvijek u kombinovanim odjeljenjima.

– Trokombinacija je u pitanju, prvi razred jedan učenik, drugi razred dva učenika i treći razred jedan učenik. Nastava se odvija po ustaljenom rasporedu koji već imamo, stalnom rasporedu i nastava je, malo je teže, tri su razreda, treba posebno gledati prvačića. Nju sve živo interesuje , šta god da crta hoće da pokaže, radoznala je i komunikativna jako, dosta zna stvari jako je vrijedna. Kad je jedan razred vi pričate jednu priču istom razredu, ovako, dobacuju, ubacuju se ali uglavnom, ja polako to, svakome zadam neki posao, odnosno zadatak da uradi i onda to se fino reguliše, kazala je učiteljica Dženita Kadić.

Učiteljica Kadić naglašava da bi rekonstrukcija ove škole bila izuzetno značajna i za ove ali i za neke buduće učenike koji će sjediti u ovim klupama, jer svaki učenik, bez obzira gdje je treba da ima iste uslove školovanja. Navodi da svi roditelji učenika značajno pomažu odvijanje nastavnog procesa te da bez njihove podrške ovakav način rada ne bi mogao funkcionisati.

– Kao što vidite škola je stvarno u lošem stanju, međutim u fazi smo pregovora da se radi nova zgrada. Otežani su uslovi, vidite kako je, nemamo sve, pribor koji nam je potreban, međutim, mi se trudimo a i roditelji također, spremni su za saradnju, šta god treba, kazala je Kadić.

Ova četiri učenika zajedno sa svojom učiteljicom uče da pišu, da čitaju, da znaju razumjeti sve ono što će ih u budućnosti čekati. Oni hrabro koračaju prema svojim snovima, a njihova učiteljica Dženita, na tom je putu most i podrška. Jednoga dana možda će ove stolice biti nove i čvrste i možda će ova škola biti funkcionalniji objekat nego što je ovaj današnji, ipak, nema sumnje da male sredine znaju odgojiti vrijedne, čestite i obrazovane ljude, kakvi će, vjeruemo biti i ovi učenici.