Vodenice i danas aktivne na području MZ Sopotnica, njihova sudbina u rukama mlađih generacija (VIDEO)

Organska odnosno domaća proizvodnja kako smo je nekada zvali danas je posebno značajna i važna. Upravo o tome govori i naša sljedeća priča. U narednim minutama  slijedi priča o brojnim vodenicama iz MZ Sopotnica i o jednom vodeničaru – Sejadu-Esadu Selimoviću koji svoju vodenicu i danas drži aktivnom, mljevenjem žita, te na taj način proizvodi organsko brašno i čuva zanat od izumiranja.  

Mjesna zajednica Sopotnica, odnosno istoimeno selo poznato je po velikom broju vodenica koje su nekada za ovaj kraj značile život. Danas je u funkciji samo nekoliko njih, a i to, uz napore onih starijih mještana koji ne žele da se ovaj važan zanat zaboravi i izumre. Jer, kažu nam, brašno dobijeno iz ovog mlina izuzetno je zdravo. Sejad poznatiji kao Esad Selimović jedan od vlasnika ove vodenice još uvijek vodenicu drži aktivnom.

– Koliko se ja sjećam za 74 godine od pruge, jedna vodenica je bila ispod i odatle je krenulo gore, pa ja mislim otprilike od šezdesetih godina do sada da je tu bilo najmanje 70 vodenica. Od tih 70 ima ih još koje su žive samo u nerealnom obliku, koje su pale već, ne rade, one su devastirane. Par vodenica se obnovilo za vrijeme rata, kazao je Sejad Esad Selimović.

Esad iskazuje žal što se ove vodenice koriste samo u vanrednim okolnostima, kada su redovni lanci opskrbe ugroženi, a rijetko iz potrebe za zdravnom i kvalitetnom domaćom proizvodnjom.

– Samo to radimo, obnavljamo, održavamo kada nam dođe gusto, kada vidimo da ne možemo nigdje, to je bio rat pa smo to obnovili, tako da od tih sedam, osam vodenica uz rat, još radi ova vodenica u kojoj sam ja učesnik, poručio je Selimović.

Danas se o ovoj vodenici pored Esada brine nekoliko mješatna Sopotnice koji imaju udio u vodenici.

– Tu je nas sedam koji radimo, moj brat i trojica rođaka, i oni tu nekada samelju, ali ja eto nešto više za narod, tu je jako loša zarada. I danas dan sam tu, pored svega toga. Evo imamo ovdje četiri vodenice u 150 metara, jedna jedina koja sad radi. Više sam samljeo žita od Modrinja, Kaknja, Brežana, Tičića, nego što sam samljeo ovdje za naš narod. Mešutim, mogu ja kupiti vreću brašna, dok ja posijem, dok ja platim i tako dalje i ispade nema računa. A kada pričamo svi zagovaramo nešto zdravo, poručio je vodeničar Sejad.

Nastaviti tradiciju, važan je posao i istovremeno i obaveza za mlađe generacije. Bez obzira na drugačiji tempo života od nekadašnjeg i sve ono što nam savremenost nameće, imperativ je sačuvati tradiciju. Na ovim se vodenicama ovdje nekada zasnivao život, opstajao kroz godine, u najgorim vremenima vodenice su bile spas. Danas su sinonim za organsko brašno i turistički potencijal, a budućnost je nepredvidiva.

– Ja bi najviše volio da pomognem koliko god mogu više, bujrum neka dođe svako pa neka vidi kako se radi, neka i zamjeni, kazao je Selimović.

Biti vodeničar velika je odgovornost. Vodeničar svojim znanjem i vještinama melje žitarice i za sve one koji žele, obezbjeđuje brašno, čisto, domaće ili što bi današnje generacije kazale -organsko. Kada se hrana proizvodi, a posebno brašno, sve treba da bude čisto i pošteno. Uz sve navedeno, vodeničar čuva i tradiciju ovoga zanata. A hoće li ovog vodeničara imati ko da naslijedi, ostaje da vidimo. Sudbina ove i svih ovih vodenica, kao i sve drugo, u rukama je mlađih generacija.