Vodosnabdjevanje gorući problem i prioritet za rješavanje u MZ Bištrani

MZ Bištrani za današnje prilike kada je aktuelan trend iseljavanja iz ruralnih sredina važi za jednu od većih mjesnih zajednica kada je u pitanju broj stanovnika. Brojne su infrastrukturne potrebe na ovom području. Ipak, za oko 115 domaćinstava i preko 300 stanovnika najvažnije je da riješe vodosnabdjevanje, jer ovdašnje stanovništvo godinama nema uredno snabdjevanje pitkom vodom, a u ljetnom periodu pitke vode nemaju nikako.

Stanovništvo Bištrana trenutno na svojim česmama nema vodu, prema riječima predsjednika ove MZ svi izvori su presušili, a mještani se snalaze na razne načine kako bi sebi osigurali dovoljne zalihe vode.

– Česme su presušile, jedino zaseok Orah ima česmu koja je isto umanjila, ali nijedan zaseok nema pitku vodu i u sušnom periodu nemamo vode nikako i tako da se moramo snabdjevati, kupuje se, vlastitim sredstvima plaćamo vodu. Otkako je rudnik prošao, kod nas  se radi ta podzemna eksploatacija uglja umanjio je vodovod, i svake godine sve manje i manje, a posebno je došlo do izražaja prošle godine i ove godine. Plaćamo tu vodu, nabavljamo, kupujemo cisterne gdje plaćamo po 1,20 KM a Kakanj plaća kubik 1,50 KM. Prioritet nad prioritetima je voda, kazao je Halid Bećirević, predsjednik Savjeta MZ Bištrani.

Za Kemala Đinu i njegovu porodicu koja se bavi uzgojem krupne stoke sušni period i česma na kojoj nema vode ne znači samo jedan problem, za njega to znači da danas ne može napojiti stoku, što svakako dovodi u pitanje opstanak ovog porodičnog biznisa.

– Mi nemamo vode, mi uplaćujemo Vodokomu i onda što je najgore odnosno najteže oni ne mogu dovući ispod 10 kubika, pa smo mi morali tamo kace, 10 kaca moraš obezbijediti, uplatimo 120 maraka Vodokomu, on nam dovuče svaki treći, četvrti dan i tako. Mi smo imali prošle sedmice, trebali smo uvesti još pet junica tovljenih i dva bika bodača tako da ne možemo, nema šanse, kazao je mještanin MZ Bištrani Kemal Đino.

Stanovništvo naselja Orah je odlučilo poduzeti konkretne mjere kako bi što prije za oko 40 domaćinstava ovog zaseoka obezbijedilo uredno vdosnabdjevanje.

– Evo već par mjeseci ljudi nemaju apsultno vode na svojim slavinama, snalazi se kako ko zna, po tri po četiri kilometra idu, toče negdje kod prijatelja, idu, toče negdje, snalaze se kako ko zna i umije. Pa smo došli do zaključka da pregledamo naše prijašnje vodozahvate da vidimo kakvo je stanje da vidimo da li imamo ikakve nade da koliko toliko ublažimo ovu krizu. Pa smo na nekim sastancima zaključili da izvršimo rekonstrukciju, kompletnog vodozahvata, odnosno cjevovoda koji dolazi do krajnjih potrošača, kazao je Namir Hajlovac-mještanin MZ Bištrani. 

A ovakakv poduhvat košta, međutim mještani naseljenog mjesta Orah ne odustaju od namjere da u svoja domaćinstva dovedu vodu. Učesnici ovog projekta iz 40 domaćinstava sami finansiraju realizaciju rekonstrukcije vodozahvata.

– Odredili smo nekakvu sumu novca koju predviđamo da nam može biti i tu sakupljamo novac u visni do 500 KM u ovom prvom valu, ako nam mogne to zadovoljiti. Pokušavali smo na par mjesta da insistiramo da nam se omogući nekakva pomoć preko Općine Kakanj, pa nemamo još nikakvog konačnog odgovora, ali nadamo se da ćemo imati pozitivan odgovor, mi radimo, nastavljamo, ne stojimo, evo već deset dana svaki dan uzastopno radimo na kopanju kanala, na saniranju izvora, tako da eto radimo maksimalno, kazao je Hajlovac.

Projekat izgradnje vodovoda za područje cijele MZ je započet, a radovi bi prema riječima predsjednika Savjeta ove mjesne zajdenice trebali biti okončani naredne godine.

– Od Vlade ZDK od vodnih naknada u ovoj godini dobili smo 400.000 maraka i pristupiti će se dalje radu vodovoda i nadam se da će iduće godine 115 domaćinstava, odnosno preko 300 stanovnika imati pitku vodu. U junu smo uradili dionicu vodovoda u dužini cca 1000 m dovodni cjevovod. Preostalo je da uradimo još pumpnu stanicu, zatim 2805 m potisnog cjevovoda, nakon toga radi se bazen kapaciteta 100 kubika i onda distributivna mreža, poručio je Bečirović.

Pored problema sa vodosnabdjevanjem, MZ Bištrani suočava se i sa drugim infrastrukturnim poteškoćama, koje se prije svega odnose na putnu komunikaciju. Predsjednik Savjeta ove MZ ističe da su u proteklom periodu urađene određene intervencije, poput nasipanja i „zatezanja“ puta koji iz Bištrana vodi prema seoskoj školi. Ipak sve to, navodi Bečirović – nije dovoljno.

– Što se tiče putne komunikacije imamo problem prema školi makadamski je put koji je jako loš, prošle sedmice je nasut taj dio puta do škole i od škole do Seoca u dužini nekih 1,5 km i ta dionica puta trebalo bi u narednom periodu da se uradi sredstvima FBiH. To je već aplicirano od strane Općine i očekujemo sredstva da se taj put asfaltira. Put od Bištrana prema Brežanima je u lošem stanju, posebno dio puta od Bištrana do Trzanca odnosno do skretanja rudniku Begići-Bištrani, a imamo kritičan dio puta, to je u neposrednoj blizini mezarja, na tom djelu puta došlo je do lomljenja asfalta i klizišta prouzrokovano podzemnom eksploatacijom uglja, kazao je Bečirović.

Ipak, Bečirović je, barem kada je u pitanju rješavanje najkritičnih dijelova putne komunikacije- optimističan, te navodi da će u narednom periodu najkritičnije dionice puta biti sanirane. Savjet MZ uputio je dopis Rudniku, nakon čega je na teren izlazila komisija da procjeni štetu. Od projekata koji su završeni na području MZ Bištrani je izgradnja mreže javne rasvjete. Za naredni period, navodi Bečirović važno je uraditi i kanalizacionu mrežu, međutim prioritet je rješavanje vodosnabdjevanja za stanovništvo kompletne mjesne zajednice.

– I kanalizacija je u planu da se radi ali prvo moramo dovesti pitku vodu a onda ide kanalizacija, planirali smo još i put od zasoka Barica prema Slapnici da ga malo proširimo i da ga za početak naspemo kako bi skratili odlazak na Slapnicu, tu imamo oko kilometar, a ovako imamo 7-8 km da bi otišli na Slapnicu, zaključio je Bečirović.

Od gorućih problema poput vodosnabdjevanja do različitih infrastrukturnih potreba koje su u MZ prepoznate kao važne za riješiti u narednom periodu –  ovako bi se u najkraćem mogao opisati život u MZ Bištrani. Preko 300 stanovnika koji grade selo, osnivaju porodice, bave se različitim djelatnostima u vidu privatnih biznisa i koji do sada nisu razmišljali o odlasku nego o povratku, danas su drugačijeg mišljenja. Smatraju da vodosnabdjevanje ne smije biti projekat koji ovisi ni o vremenu ni o novcu, jer svaki čovjek ima pravo na pitku vodu.