Korištenje mobitela u toku nastave može predstavljati ogroman problem za nastavnike i učenike

Ekspanzijom tehnologije, mobilni telefoni postali su svakodnevni dio naših života, pa tako, i obrazovnog procesa. Međutim, njihovo korištenje u toku nastave može predstavljati ogroman problem za nastavnike, ali i za učenike. Na koji način spriječiti, smanjiti ili regulisati upotrebu mobilnih telefona za vrijeme nastave? Provjerili smo u dvije, po broju učenika, najveće kakanjske osnovne škole.

U učionicama osnovnih škola sve je teže uspostaviti jasnu granicu između korisne upotrebe i ometajućeg utjecaja na nastavu. Korištenje mobitela ne predstavlja veći problem u toku predmetne nastave. Potvrđuju to iskustva učiteljica i pedagoga dvije kakanjske osnovne škole koji kažu kako djeca do 5. razreda ili ne donose telefone ili nemaju potrebu za njihovim korištenjem tokom nastave.

-Mi smo izgradili jedan uzajamni odnos povjerenja. Dogovorili smo na prvom roditeljskom sastanku da upotreba mobilnih telefona zaista nije potrebna. Roditelji su dobili moj kontakt telefon. Imamo svoje grupe unutar kojih kontaktiramo. Roditelji su slobodni u bilo koje doba dana da se obrate za bilo šta što je potrebno djeci, tipa da djeca trebaju ranije izaći ili da ih negdje na drugom mjestu trebaju preuzeti, istakla je Merdić Anela, učiteljica u OŠ „Hamdija Kreševljaković“ Kakanj.

Iako u nižim razredima, za sada sve protiče bez problema, u višim razredima već se bilježe negativni uticaji korištenja mobitela u nastavi. Prosvjetni radnici – odlučni da tome treba stati u kraj.

-Nemamo zvaničnu odluku o zabrani nošenja telefona u školu. Međutim, ono što imamo je kućni red naše škole koji propisuje da se zabranjuje učenicima i nastavnicima korištenje telefona u toku trajanja nastavnog procesa. Kao i svako pravilo i ovo ima svoje nedostatke, pa tako imamo izolovane slučajeve gdje, ponekad prekrše to pravilo i povremeno nekog snime, uslikaju, a to onda bude predmet dijeljenja i share-ovanja putem društvenih mreža, naglasio je Nermin Alajbegović, direktor OŠ „Hamdija Kreševljaković“ Kakanj.

-Bilo je slučajeva da su učenici koristili telefone na času ili slikali jedni druge itd. Sve te probleme smo rješavali u saradnji sa razrednicima i roditeljima učenika. Pozovemo ih na razgovor, obavimo razgovor sa učenikom. Oni imaju takozvane džepove ili ostavljaju telefone na stolove za vrijeme trajanje časa i koriste ih na nastavi isključivo kada to nastavnik dozvoli, kazala je Mehić Emina, pedagogica u OŠ „Mula Mustafa Bašeskija“ Kakanj.

Nastavnici i pedagozi smatraju da odgovornost trebaju preuzeti i prosvjetni radnici i roditelji, kako bi učenici, slijedeći primjer starijih, shvatili da mobilnim telefonima nije mjesto na stolu, već u džepu ili školskoj torbi, barem tokom nastavnog procesa.“

-Mislim da možemo i trebamo govoriti o regulisanoj upotrebi. Ne samo u školi, nego i kod kuće, da u slobodno vrijeme učenici ne koriste telefone satima, da to regulišu i njihovi roditelji. Međutim, to moramo i mi odrasli da primjenjujemo. Oni gledaju šta mi radimo, mi ne možemo reći djetetu da ne koristi telefon, a držati telefon konstantno u rukama, istakla je Mehić.

-Mi treba da razgovaramo sa učenicima o tome koje posljedice izazivaju te zloupotrebe, jer oni to ne znaju. Kada znaju, kada shvate, sasvim drugačije gledaju stvari. Jer evo imali smo situacije da se problemi koji se dešavaju na njihovim društvenim mrežama van škole prenesu u školu, naglasila je Dženita Tabučija, nastavnica bosanskog jezika i književnosti u OŠ „Hamdija Kreševljaković“ Kakanj.

U vremenu kada su mobilni telefoni postali neizostavan dio svakodnevice, škole se suočavaju s izazovom kako očuvati kvalitet nastave, a pritom učenike naučiti odgovornoj i sigurnoј upotrebi tehnologije. Dok nastavnici i roditelji pokušavaju uspostaviti balans, ostaje jasno da je ključ u zajedničkom djelovanju i jednih i drugih. Tek tada će djeca razumjeti da mobilni telefon može biti koristan alat, ali da mu je mjesto određeno pravilima — kako u učionici, tako i izvan nje.