Danas je 32. godišnjica od stravičnih zločina u Pionirskoj ulici u Višegradu, u Bosni i Hercegovini.
Naime, u “živim lomačama”, u kućama Adema Omeragića u Pionirskoj ulici, 14. juna, a nekoliko dana kasnije, tačnije 27. juna 1992. godine na Bikavcu u kući Mehe Aljića živo je zapaljeno više od 140 žena, djece i staraca. Najmlađa žrtva, beba u majčinom zagrljaju u Pionirskoj ulici, imala je samo dva dana i u trenutku smrti nije imala ni ime.
Jedina koja je preživjela ovaj zločin jeste Zehra Turjačanin koja je o strahotama na Bikavcu svjedočila pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).
Ovaj zločin predstavlja jedan od najstrašnjih ratnih zločina koji su se desili tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, ali i zločina koji su se dogodili na kraju dvadesetog stoljeća.
Zločin poznat kao “živa lomača” dogodio se 14. juna 1992. godine kada su pripadnici paravojne formacije “Osvetnici“, na čelu sa najokrutnijim zločincima iz Višegrada Milanom i Sredojem Lukićem, natjerali oko 70 bošnjačkih civila u kuću Adema Omeragića, u Pionirskoj ulici u Višegradu, većinom žene i djecu, gdje su ih zaključali, a nakon toga zapalili kuću.
U kuću su ubacili bombu, te pucali na one koji su se pokušali spasiti bijegom kroz prozor. Većina žrtava je bila iz sela Koritnik gdje su po njih došli Lukić i Mitar Vasiljević i naredili im da uđu u autobuse, koji su navodno trebali ići na slobodnu teritoriju, u Kladanj. Najmlađa žrtva je imala svega dva dana.
Za zločin u Pionirskoj ulici pravosnažnom presudom u MKSJ-u osuđeni su Milan Lukić na doživotnu kaznu zatvora i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora.
U junu 2018. godine Bosni i Hercegovini je izručen Radomir Šušnjar, koji je 2021. godine pravosnažno osuđen na 20 godina zatvora.
