Mnogo je Kakanjki i Kakanjaca koji su kontinuirano kroz posao koji su obavljali davali ogroman doprinos za razvoj lokalne zajednice. Jedna od takvih je i prosvjetna radnica, nastavnica Aleksandra Saša Margetić. Značajan dio svog čederdesetogodišnjeg staža provela je radeći u osnovnoj školi u Kraljevoj Sutjesci.
Mnogim generacijama učenika koji su išli u ovu osnovnu šklolu, predavala je više nastavnih predmeta upravo ona-nastavnica Aleksandra Saša Margetić. Svoj poziv uvijek je voljela, pa je baš zato u radu sa djecom postizala značajne uspjehe. Za školu čije se danas ime jedva nazire, vežu je brojne uspomene. Kroz predmete koje je predavala i sama je, kaže konstantno i kontinuirano učila.
-Predavala sam tjelesni i zdravstveni odgoj a primljena sam za Ruski jezik i književnost. Predavala sam likovnu kulturu odmah poslije rata jer nije bilo stručnog kadra. Predavala sam i njemački, muzičku kultruru, po potrebi i biologiju i geografiju, prisjeća se Aleksandra Saša Margetić, prosvjetna radnica u penziji.
I kroz vannastavne aktivnosti kojih je, prisjeća se nastavnica Saša, bilo mnogo više nego danas, a nisu bile dodatno plaćene, radilo se puno, djeca su htjela učiti i raditi a prosvjetarima ništa nije bilo mrsko. Posebno drage su joj uspomene iz 1979. i 1980. godine. Bile su to godine kada je nastavnica Saša odvela grupu učenika koji su bili polaznici folklorne sekcije na međunarodno takmičenje u Zagreb.
-Uglavnom su to bila djeca sa sela koja su imala tu narodnu nošnju. Iz Kraljeve Sutjeske ih je bilo najmanje, tu su bila djeca iz Poljana, Velikih Trnovaca, Kopjara, najviše je te djece bilo, navodi Aleksandra.
Iako je u penziji skoro dvije decenije nastavnica Saša i danas prati društvene procese. Rado i često se prisjeti svojih kolega i kolegica koji su zajedno s njom krenuli „obavljati“ ovaj važan poziv-poziv odgajatelja, učitelja, nastavnika-čovjeka. Plejada je kaže, onih koji su zaslužili da ih se spomene i da im se oda priznanje. Jedna od takvih je svakako nastavnica historije, Luca Arar. Nastavnica Luca komšinica je, prijateljica i kolegica nastavnici Saši, no sjeća se i mnogih drugih, „velikih“ imena iz prosvjete. Ipak ova nastavnica u penziji u ovom vremenu, pomalo je razočarana odnosom države i vlasti prema prosvjetnim radnicima.
-Razočarana sam. Ja prva više nikad ne bih u prosvjetu da se mogu ponovo roditi. Po meni je nastavnica Luca Arar bila jedna od najboljih nastavnica, predavala je historiju. Također moram spomenuti i Nihadu Čaluk koja je također bila jedna od najboljih nastavnica, kazala je Aleksandra.
Kada pogleda u prošlost i prisjeti se danaa kada je bila u radnom odnosu, nasmije se jer je tada kada je ovo mjesto bilo živo- ona bila sretna. Danas je ponekad obuzme sjeta i nostalgija. Ipak vjeruje da opet sve može biti kao ranije, pa se nada da će ona sa cijelom jednom plejadom nastavnika i prosvjetnih radnika biti uzor i primjer da se radom i zalaganjem može postići sve, ako to želimo.
