Život u selu Drijen – između prirodne ljepote i svakodnevnih izazova

Za kakanjsko selo Drijen, koje pripada Mjesnoj zajednici Dubovo Brdo, znaju mnogi građani Kaknja koji, u potrazi za svježim zrakom, čistom vodom i prirodnim ambijentom, rado svraćaju u ovaj kraj. Međutim, svakodnevni život malobrojnog stanovništva Drijena daleko je drugačiji od utiska koji imaju posjetioci. Naša tv ekipa zabilježila je upravo svakodnevni život, potrebe i izazove s kojima se suočavaju mještani Drijena.

Skoro polovinu stalnih mještana Drijena zatičemo na mjestu ove posječene trešnje. Naš domaćin, predsjednik Savjeta MZ Dubovo brdo i kako je za sebe kazao „povremeni mještanin“ sela Drijen Elvir Ajdinović kazuje nam da su se ovog sunčanog dana okupili kako bi pomogli svojoj komšinici oko sječe i uklanjanja starog stabla trešnje. Naglašava da je to prva karakteristika sela Drijen – dobri međuljudski odnosi i gostoprimstvo. Vele nam, ako na Drijenu niste ručali i popili kafu, onda niste ni bili na Drijenu.

– Međuljudski odnosi oduvijek na visokom nivou. Bili ste svjedoci pomoći, a ovo je samo jedan detalj nečega što se dešava. Šta god da se radi i šta god da se radilo, pogotovo dok je bio veći kapacitet stanovništva, uvijek pri ruci, kuće se gradile, njive se obrađivale, jedan za sve, svi za jednog, kazao je Elvir Ajdinović, predsjednik Savjeta MZ Dubovo Brdo.

Uz urođeno gostoprimstvo i ljepote ovog područja stalnim se mještanima odvijek podrazumjevaju, a danas sve češće privlače i brojne goste i ljubitelje prirode.

– Imamo pojačan priliv vikend stanovništva, odnosno ljudi koji su kupili tu lokacije i izgradili vikendice. Ima i naroda, poprilično koji dolazi samo u jednodnevne posjete. Borovi pružaju ugodan ambijent, čist i svjež zrak, zdrava voda, imamo tu izvor koji je tu od kada postoji selo, kazao je Ajdinović.

Drijen je jako lijepo mjesto naglašava Ajdinović. Prirodne ljepote, izvorska voda i čist zrak, ono što se danas smatra skoro pa luksuzom, mještani Drijena imaju. Nažalost, mnogi su otišli.

– Trbuhom za kruhom, veći dio omladine je po svijetu, u dijaspori. Dođu, neki u petnaest dana, neki mjesečno. 12-13 domaćinstava su tu, nije ni zemljoradnja, nije ni stočarstvo kao nekad, sve se svelo na minimum. Uslovi ljeti su dobri, lijepo je, vode ima, kanalizacija je uređena, rasvjeta, nadam se da će biti, imamo završenu projektnu dokumentaciju, navodi Ajdinović.

Za stanovnike koji su ostali živjeti ovdje, zimski period posebno je izazovan.

– Zimi je malo drugačija situacija, snijeg, neredovno održavanje puteva, udaljenost škole, grada nose poteškoće, u suštini borimo se i nosimo se s tim. Ko se snašao i ima nešto u gradu, napravljeno ili kupljeno, a ima i tu, ko nije tu je. Nekad čistimo ručno, mašine čiste gore do mekteba, nekad čistimo traktorima, zavisno od situacije, kazao je Ajdinović.

Uprkos svim izazovima na Drijenu ima i onih koji žele ostati ovdje. Jedna od takvih je i ova vrijedna žena Meliha Musić. U Melihinom domaćinstvu sve je domaće, zimnica, sir, voće, povrće. Avlija uredna i čista i uvijek otvorena i za slučajne goste.

-Ovdje živimo, ovdje mislimo da ostanemo. Imamo i stoke, imali smo i više, sada je ostala samo krava, treba da se oteli, plastenik, imamo vrtlove, ćajre. Sebi sve sijemo šta god nam treba.  Zimnica, sebi sve spremamo za zimu, šta se mora kupiti, to kupimo a ostalo šta god se može napraviti to napravimo. Džemovi, salate, pekmezi, sokovi, ima se i sebi, ima i za prodati, djeci. Ko nije bio ovdje i ne zna kako je, ja tu živim i mislim tu i živjeti ako nam bude određeno da ovdje živimo. Ne mislimo seliti, poručila je mještanka Drijena, Meliha Musić.

I starijim mještanima Drijen je mjesto u kojem se osjećaju najbolje.

– Nema boljeg mjesta na svijetu, samo Drijen, ono sve van, poručila je mještanka Drijena Fatima-Ismeta Ajdinović.

Tu su i oni poput Rešada Ajdinovića, koji su shvatili koliko je prirodno okruženje ljekovito i dobro, i za tijelo i za um.

– Kad sam ja došao u penziju mi smo se ovdje vratili. Ovdje je ljepše mnogo, zrak, voda, sve. Jedno vrijeme sam imao kravu, moglo se i prodati i djeci svojoj sam imao dovoljno. Obzirom da mi je žena imala moždani udar, ja sam to ukinuo radi žene, u martu sam nabavio šest-sedam koza, kazao je mještanin Drijena, Rešad Ajdinović.

Iako bez prethodnog iskustva sa kozarstvom, Rešadu su danas ove koze pored zanimacije i način zdravog života, a upravo takav život preporučuje svima.

– Tako se ja opustim u ovoj šumi kad ih pustim ujutro. Sahat i po ujutro i naveče, ne treba više, one se najedu kada imaju hvala Allahu, priorada, ljepota, trava. Mlijeko pijemo i ja i žena, mjesec dana pili, sada ćemo malo pauzirati, pa ćemo opet navečer po jednu čašu. Žena sir siri, imaću i to zimi, kazao je Rešad Ajdinović.

Drijenu kao i mnogim kakanjskim selima treba vrlo malo da bi stalnim stanovnicima život bio olakšan. Od Općine Kakanj očekuju konkretnu podršku.

– Asfaltiran je put do kraja sela, nekakav minimum je da ta mašina kad dođe da čisti da prođe do zadnje kuće. Ujutro u pet-šest sati očistiti 500 metara snijega je maltene nemoguće. Druga stvar je ta rasvjeta, vezaće vjerovatno po projektu, jedan dio vikenda naselja i ovdje selo, biće ugodnije, omladina dolazi, dolaze turisti, lijepo ljeti, pruža nekakve lijepe ambijente, olakšica za kretanje, puno je penzionera u selu, zaključio je Elvir Ajdinović, predsjednik Savjeta MZ Dubovo Brdo.