Samodopadljivost i hvalisanje bolest modernog doba

Uzdizanje i hvalisanje karakteristično je za ljude koji ne poštuju Božije zakone, dvoličnjake i neznalice, a islam je muslimanima strogo zabranio da ih oponašaju. Svjesni činjenice da su u današnje vrijeme izražene ove loše osobinama među ljudima bitno naglasiti je da vjera od svakoga zahtjeva da se trudi, da se na putu dobra žrtvuje i u konačnici raduje tuđem uspjehu.

Priznati nečiji doprinos ma kakav i koliki on bio, uvažavati ga a ne nipodništavati, obaveza je svih ljudi i lijepa osobina. Vjernik je svjestan da hvaleći drugoga ne umanjuje svoju vrijednost, već naprotiv, pokazuje svoju veličinu.

-Svjedoci smo da u našim redovima, u našem društvu postoje ljudi koji se uveliko žrtvuju u odnosu na hvalisanje da su korisni i dobri i da svojim radom i ponašanjem doprinose tom   dobru u društvu. Postoje ljudi koji tuđi trud ne uvažavaju nego unižavaju, kao bih rekao  to nije osobina vjernika. Vjernik se divi svakom dobrom djelu onoga pokraj sebe i upućuje ljude na dobro i vrijednjuje to dobro, cijeni ga kad je to nešto dobro, istakao je Izet ef. Čamdžić, glavni imam MIZ Zavidovići.

S druge strane, naglašava ef. Čamdžić u srcima ljudi stanuje podozrenje i zavidnost. A zavidnost je upravo jedna od loših osobina koja je u današnje vrijeme prisutna među mnogim ljudima, onima koji umjesto sreće i rahatluka, biraju živjeti u patnji, ogorčeni na sve i svakoga, ističući svoj a umanjujući bilo čiji doprinos.

-Zavidnost je, to znamo jedna teška bolest. Šta znači biti zavidnik, to znači živjeti u jednoj ozbiljnoj patnji, tegobi jer ako sam ja, ne dao Bog zavidan, onaj kome ja zavidim, on nema nikakav problem, on ne pati ni od čega, ja patim. Zavidnost je u suštini da vi želite da kod nekog čovjeka koji posjeduje nekog dobro da on to dobro izgubi, da on bez toga ostane. To je zavidnost. Zamislite kada bi to dobro kod nekoga nama bilo inspiracija, kada bi i nas podsticalo na tragu Božije naredbe da se natječemo u dobru, kazao je Čamdžić.

Neki ljudi zbog hvalisanja počnu ogovarati druge ljude, odnosno, da bi istakli vlastitu ličnost, plemenitost i vrline, oni nipodaštavaju druge, govoreći o njima loše u namjeri da sebe prikažu puno boljim od drugih ljudi, počnu tragati za njihovim nedostacima, zanemarujući pri tom činjenicu da takvo postupanje, pored toga što ne privlači naklonost drugih ljudi, može samo poljuljati njihovo mišljenje o njima samima.

-Vjera nas uči da hvalisati se dobrim djelom znači to dobro djelo obezvrijediti. Ja često ističem da ko činimo neko dobro kako bi nam se divili ljudi, razočarat ćemo se, nećemo imati ništa niti se to može nazvati dobrim djelom. Hvalisavost i isticanje svoga dobrog djela znači znači obezvrijediti ga pa ako hoćete i izgubiti to dobro djelo, a omalovažavati tuđe dobro djelo, to znači da u srcu svome imamo zavidnost a poslanik Muhammed a.s. nas je podučio da zavidnost uništava dobra djela kao što vatra uništava drva, naglasio je Ćamdžić.

Sve što je loše i nanosi štetu drugome vjernici bi trebali izbjegavati jer samo zajedničkim snagama, čineći dobro jedni drugima i međusbno se podržavajući moguće je društvo učiniti boljim i prosperitetnijim. Zato se čuvajmo ovih loših osobina,  hvalisanja i oholosti i natječimo se u dobru.