Dan vozača i automehaničara: Vozači dampera – tiha snaga RMU Kakanj

Povodom Dana vozača i automehaničara, donosimo priču o ljudima koji svakodnevno rade u najtežim uslovima, ali bez kojih nema proizvodnje ni sigurnog rada. Vozači dampera i kamiona na PK Vrtlište Rudnika mrkog uglja Kakanj svojim radom čine jednu od ključnih karika u lancu proizvodnje i transporta uglja.

Zimi na minusima, ljeti na izuzetno visokim temperaturama, po kiši, blatu i prašini – vozači dampera na PK Vrtlište Rudnika mrkog uglja Kakanj svakodnevno obavljaju jedan od najzahtjevnijih poslova u procesu proizvodnje uglja.

– Uslovi znaju biti teški, zavisi od dana do dana. Danas se snijeg topi, danas je teže. Ljeti isto vrućine, ali imamo klime u ovim kamionima, ovi su moderniji i bolji kamioni. Tako da sve probleme prevaziđemo, mi radimo, dajemo maksimum od sebe koliko možemo. Kada ne može, onda zaustavimo kamione dok se ne srede uslovi, izjavio je Haris Pipo, vozač dampera PK Vrtlište.

– Zavisi sve, ako su topli i fini dani, ako je suho, fino je, ako je mokro ili klizavo, evo danas. Svašta bude, ali eto, sa iskustvom se na kraju sve završi hairli i to je najbitnije, mišljenja je Merim Ganić, vozač dampera PK Vrtlište.

Problema ima, ali se, kažu, prevazilaze zajedništvom, iskustvom i timskim radom. Upravo je međusobna podrška ono što im olakšava svakodnevni rad u izuzetno teškim uslovima.

– Rudnik je, znate svi, imao problema, ali sve se to prevaziđe uz rukovodstvo, kolege i upravu. Jedni drugima pomognemo. Uglavnom, prevaziđu se problemi, dodaje Ganić.

– Nema ništa da je teško, noćne smjene samo malo budu teže, ali nije ništa teško ko voli ovo, on radi bez problema, ističe Pipo.

Ovi ljudi predstavljaju jednu od najvažnijih karika u lancu proizvodnje i transporta uglja. Zato u Rudniku mrkog uglja Kakanj Dan vozača i automehaničara nije samo simboličan datum, već prilika da se oda priznanje njihovom radu.

– Bez vozača nema ni transporta uglja i otkrivke, bez mehaničara nema ispravne mehanizacije, a bez ispravne mehanizacije nema ni stabilne proizvodnje. Prije dvije godine u Rudniku Kakanj zatekao sam mehanizaciju u jako lošem stanju. Danas, zahvaljujući radu i trudu mehaničara i vozača, ali i sistemskom pristupu uprave, sigurnost i pouzdanost mehanizacije podignuta je na najveći mogući nivo. Mašine koje su godinama stajale sada su u pogonu, za NTV IC izjavio je Iso Delibašić, direktor RMU Kakanj.

Pogon dampera i kamiona žila je kucavica Površinskog kopa. Iza ovih ljudi su kilometri i kilometri vožnje, hiljade sati provedenih za volanom i godine iskustva stečenog u teškim uslovima rada. Na PK Vrtlište posljednje radne dane pred penzionisanje provodi i naš sagovornik Merim, vozač dampera koji je gotovo cijeli radni vijek proveo u RMU Kakanj. Za kolege koji ostaju ima važnu poruku.

– Da Bog da još stotine generacija doživjelo penziju. Uslovi su teški, vidite i sami kakvi su uslovi, teško se dolazi do posla. Rudnik je otprilike tu naš, trebamo ga čuvati, trebamo se boriti. Mi, ove generacije su se borile i trudile, radili smo maksimalno. Sve kolege, jer ne može sama jedinka nešto postići, svako mora pomoći, uprava, kolege nadzorno-tehničkog osoblja, svi skupa, da bi nam bilo svima bolje, poručio je Merim.

Poruku kolegama – vozačima imaju i oni u čijim rukama ostaje budućnost rudarskog poziva.

– Neka paze, neka gledaju, sigurnost je na prvom mjestu. Da pređu što više kilometara bez problema, kvarova i, ne daj Bože, nekih povreda.

U svakom pređenom kilometru, u svakoj smjeni i u svakom povratku kući, vozači dampera i kamiona potvrđuju koliko su predanost, odgovornost i međusobno povjerenje važni. Njihov rad često ostaje tih i nevidljiv, ali bez njega život kakanjskog Rudnika ne bi bio moguć.