Donosimo vam priču o plavoj policijskoj uniformi policajca Osmana Kiće i njegovom 30 godina dugom radu u službi

Mnogo je Kakanjaca koji su kroz svoj profesionalni rad i djelovanje u zajednici ostavili trag vrijedan spomena. Jedan od njih je i naš sagovornik u priči koja slijedi – Osman Kićo, policajac koji je nedavno otišao u penziju. Posvećenost pozivu, predanost radnim zadacima, ali i human, ljudski pristup, uz puno razumijevanja za građane, obilježili su njegov dugogodišnji rad.

Svoju „policijsku priču“ započeo je davne 1994. godine. Duže od tri decenije Osman Kićo, prepoznatljiv je po svojoj plavoj uniformi, pristupačnosti, ljudskosti  i radu u zajednici.

Biti policajac za Osmana je uvijek bila čast i odgovornost i ako je bilo izuzetno teških, zahtjevnih i vrlo stresnih situacija tokom godina u službi, priča nam, on i dalje voli i poštuje ovu profesiju. Posbeno je zadovoljan što u penziju odlazi bogatiji za mnoga ostvarena prijateljstva, koja su danas rijetkost.  

– U policiju sam došao 1994. godine u ratu, kao rezervni policajac, od ’95. aktivni, eto došlo je vrijeme da se ode u tu zasluženu mirovinu, penziju. Prošlo je dosta toga, i kroz sve sam prolazio kroz rad, sve vrste poslova sam obavljao. Ja mislimi da sam stekao više prijatelja. Neko kaže iz policije izađeš imaš dosta neprijatelja, ja mislim da sam stekao svojim radom i dosta prijatelja, kazao je Osman Kićo, policajac u penziji.

Policija često nije u milosti javnosti, naglašava Kićo, međutim mišljenja je da kada bi građani znali s kakvim se poteškoćama i situacijama suočavaju organi reda, upravo bi javnost mnogo više poštovala i cijenila rad policijskih službenika.

– Slabo ko zna drugu stranu policije, šta mi prolazimo na intervencijama, na koje probleme idemo, s čime se sve susrećemo, nije nama bez potrebe dato oružje da mi možemo rukovati s oružjem i upotrebljavati oružje samo da zaštitimo živote, svoje, drugih ljudi i imovine, kazao je Kićo.

Kićo smatra da je najveća satisfakcija svakom čovjeku kada se penzioniše ako ga kolege budu zapamtile kao dobrog čovjeka i profesionalca. On se trudio svoje znanje prenijeti na mlađe policajce. Smatra da je za kaknjsku policijsku stanicu najvažnije da se u narednom periodu radi na osiguranju dovoljnog broja policijskih službenika, a za sve one koji ostaju u ovoj zgradi PS Kakanj imao je važnu poruku.

– Volio bih da se konačno popuni broj policijskih službenika koje zahtjeva PS Kakanj radi sigurnosti građana. Mogu im poručiti samo da budu ustrajni u svom poslu da ne podliježu pod razne pritiske, da li nekih ljudi, da li raznih politika, da rade po zakonu i da ne budu previše lični u nekim poslovima, da rade samo po onome što su naučili na akademijama i da rade svoj posao za koji su i plaćeni, zaključio je Kićo.

Za sada već bivšeg policajca ili policajca Osmana Kiću u penziji, penzija nije kraj već jedan novi početak. Ovaj poziv koji je časno i pošteno obavljao dugih 30 godina neće zaboraviti, ali veli nam od stresa koji je posao policajca nosio sa sobom mora se distancirati, odmoriti i uploviti u neke nove priče. Osman je za današnje prilike mlad penzioner, tek mu je, kaže nam,  50 godina. Taman pravo vrijeme za neke nove poslove, jer da sjedi, nije naučio, pa ćemo od sada Osmana Kiću umjesto u plavoj vjerovatno viđati u nekoj drugoj – radnoj uniformi, nasmijanog i uvijek spremnog da pomogne drugima.