Najčešći razlozi narušenih porodičnih, rodbinskih i komšijskih odnosa su neriješeni imovinsko-pravni odnosi

U vremenu u kome živimo prisutna je kriza morala na svim poljima ljudskog djelovanja, a jedan od evidentnih problema jeste otuđenost ljudi. Najčešći razlozi prekinutih ili narušenih rodbinskih pa i užih porodičnih odnosa su neriješeni imovinsko-pravni odnosi. Imovinsko-pravni odnosi su, kao i svako drugo pitanje u islamu, jasno i precizno regulisani i obaveza vjernika je da ih se pridržava. Kada govorimo o ovoj temi važno je naglasiti i da se posebna pažnja treba posvetiti poštivanju tuđeg prava koje nikako ne smije biti povrijeđeno.

Dužnosti vjernika prema ljudima ogledaju se u tome da im se ne čini nepravda, da se izbjegavaju laži, varanje, ružne riječi te da se posebna pažnja vodi o imovinsko-pravnim odnosima odnosno da se vodi račun o tuđem haku- tuđem pravu. Kako prevazići pohlepu ili jednostavno pravedno postupiti u podjeli imovine zavisi od jačine imana koji čovjek ima u svome srcu a iznad svega poštovati i primjenjivati praksu Muhammeda a.s.

-Svjedoci smo da u različitim situacijama može doći do određenih neporazuma pa i između ostalog i kod rodbine, braće i sestara koja može biti razlogom udaljavanja jednih od drugih. U ovakvim situacijama vjera, din ili iman koji se nalazi u vjerničkim srcima stupa na snagu. Mnogobrojni su primjeri iz života Muhammeda a.s. koji nas upozoravaju na tu vrlo važnu činjenicu, istakao je Muamer Ahmetović, imam MIZ Kakanj.

U islamu odnosi među ljudima su amanet i odgovornost. Tuđi hak nije samo materijalna stvar, to je pravo koje se ne smije povrijediti. Čovjek, vjernik bi trebao znati da nijedna materijalna, dunjalučka stvar ne bi smjela biti iznad dobrih međuljudskih odnosa.

-Svaki vjernik trebao imati na umu, zar taj pedalj zemlje, zar to pola ili metar zemlje, treba biti razlogom da brat s bratom ne govori, brat sa sestrom i obratno. Čak i ako je moj hak, moje pravo kod toga, zar mi nije dovoljna stimulacija ili satisfakcija da zbog tog pedlja zemlje dragi Allah dž.š., obećava mi dvorac u Dženetu. Vjerničkom srcu kad se takve stvari spomenu s obzirom da mu je vjera određeni balans, da mu je vjera suština ili bit njegovog postojanja na ovom svijetu, onda on nema nikakve dileme, naglasio je Ahmetović. 

Vjera nije samo izvršavanje naredbi, farzova, nego pravilo da se prema svemu oko sebe odnosimo onako kako vjera nalaže i zahtijeva od iskrenog vjernika, pa i kada je riječ o imovinsko-pravnim odnosima. Biti udaljen od Allahove milosti je najveća nesreća i tragedija koja može zadesiti vjernika, zato je važno da pored redovnih i obavezujućih ibadeta održavamo rodbinske veze, pokušamo pomiriti one koji su u zavadi i čuvamo se tuđeg haka, prava.