Pridržavanje pravila i bontona ponašanja u džamiji nije samo formalnost, već iskaz poštovanja prema vjeri i zajednici
17.03.2025.
ntvic.ba (A.T.)
Džamija je Božija kuća u kojoj se odvija glavni obredni život muslimana, istodobno ima i druge važne funkcije u životu zajednice vjernika. Budući da je džamija mjesto okupljanja većeg broja ljudi u istom prostoru, posebno u ovim danima mjeseca Ramazan, na mukabelama, dnevnim namazima i na teravih namazu, razumljivo je da su ustanovljena određena pravila kojima se čuva dostojanstvo i iskazuje poštovanje prema džamiji.
Opća pravila nalažu da je za odlazak u džamiju i obavljanje molitve potrebno izvršiti pripreme, prvenstveno se radi o tjelesnoj čistoći (uzeti abdest, a po potrebi i okupati se), preporuka je da se obuče lijepa i čista odjeća, da se ne ulazi u džamiju ukoliko su se jele određene namirnice kako ne bi uznemiravali džematlije. Poželjno je umjereno korištenje mirisa, zabranjuje se prepirka, svađa, podizanje glasa, trgovina i sl.
-I trebalo bi da čovjek prilikom tog svog dolaska u džamiju u džemat, na namaz, da vodi računa o tome kako se ponaša, kako dolazi, kako ulazi, kako ulazi u harem. Koji je to govor koji on koristi, o čemu se razgovara, o čemu se razmišlja kad se dolazi do same džamije. Imamo sad ono sa čime se mi svakodnevno susrećemo. Pa imamo ljude koji prilikom dolaska u džamiju čuju se sa ulice, tamo, oni nešto razgovaraju, oni nešto pričaju, trguju. Često glasno govore, dok imamo džematlije koji su već u džamiji i klanjaju namaz. To njih dekoncentriše, to njima odvlači pažnju. Onda ulazak sami u džamiju, preporučeno je nazvati sellam, ali tiho nazvati sellam, da mogu odgovoriti oni koji nisu u namazu. Jer ako mi budemo glasno nazivali sellam prilikom ulaska u džamiju, opet ometamo one koji su u namazu, ili koji su u zikrullahu itd, istakao je u izjavi za NTV IC Senad ef. Kobilica, imam MIZ Kakanj.
Glavna je svrha džamije da se u njoj klanja namaz, uči časni Kur’an, čini zikr i obavljaju ostale vjerske aktivnosti jednog muslimana. U džamiji se ne smiju obavljati druge aktivnosti za koje ona nije namijenjena, a posebno ne one koje bi mogle narušiti ugled ove časne Božije kuće. Naročito je važno da se ovi propisi poštuju i primjenjuju u mjesecu ramazanu, kada je veći broj muslimana prisutan na dnevnim namazima, ali i na teravih namazu.
-Vratimo li se nekoliko desetina godina unazad, možemo zaključiti da u džamijama nije bilo nikakvog ili vrlo oskudnog oblika zagrijavanja. Tako da je Ramazan u zimskim mjesecima bio vrlo, vrlo, težak za izdržavanje svih tih namaza koji su se klanjali, posebno teravih namaza. A nije bilo na našem prostoru uobičajno da neko klanja osam rekjata, pa da izađe ranije. S druge strane, Ramazani u toplim vrućim, ljetnim danima, klime su se pojavile unazad nekoliko godina. I naše džamije nisu bile klimatizirane, ali su vjernici išli na namaz, klanjali su namaz, vodili su računa o tom svom namazu, o ponašanju. Moglo bi se reći da što više pravimo određeni komoditet u džamiji, sve je više nezadovoljstva ljudi sa onim što im pružamo, dodao je imam Kobilica.
Tokom dolaska i boravka u džamiji, jako je važno da muslimani budu svjesni istinske svrhe dolaska u džamiju, te da se potpuno predaju Gospodaru iskazujući mu pokornost kroz obavljanje molitve.
-Kako poradit na tome, kako animirati ljude, kako motivirat ljude. Samo govoriti o tome da je dolazak u džemat, dolazak u džamiju isključivo radi Allaha Dž.š, da je to ibadet, da to nije nikakav izlet. Da to nije nikakvo druženje, da to nije nikakvo sijelo. Kad idemo na sijelo, kad se pripremamo da idemo na neko sijelo da sjedimo, da se malo družimo i onda nam bude vruće. Al teško čujemo nekog da se buni što niste naštimali ovo, što nam nema klime u ovom prostoru gdje se družimo. Ili kad izađemo i u nekom prohladnijim danima, ne smeta nam ništa, da mi izvršimo to svoje sijelo, da ga obavimo, da se družimo, da razgovaramo, da jedemo i pijemo. E to je taj primjer gdje mi ukoliko dolazimo sa nijetom pokornosti Allahu Dž.š, sve te stvari koje se dešavaju oko nas, nama neće biti bitne, poručio je imam Kobilica.
Džamija nije samo mjesto za obavljanje namaza, već i središte duhovnog zajedništva među muslimanima. Stoga je nužno da se vodi računa o redu u džamiji, o čistoći klanjača ali i same džamije kao mjesta gdje se sedžda čini. Pridržavanje pravila i bontona ponašanja u džamiji nije samo formalnost, već iskaz poštovanja prema vjeri i zajednici. Primjenjujući ova pravila, doprinosimo očuvanju mira, harmonije i svetosti ovog prostora.