U Kaknju obilježena 61. godišnjica tragedije u jami Orasi

Jučer je u Kaknju obilježena 61. godišnjica velike rudarske nesreće u jami Orasi kada je usljed eksplozije metana život izgubilo 128 rudara. Godišnjica ove tragedije i danas okuplja porodice stradalih, rudare i građane koji čuvaju sjećanje na poginule komorate, ali i na solidarnost koja je nakon nesreće obilježila cijelu zajednicu.

Prije 61 godinu Kakanj je pogodila jedna od najvećih rudarskih tragedija. U nesreći koja se 7. juna 1965. godine dogodila u jami Orasi život je izgubilo 128 rudara.

-61 je godina kako se desila ta katastrofa, nesretan slučaj u kojem je stradao između ostalog i moj otac, od kako znam za sebe, dolazim na obilježavanje godišnjice katastrofe, ja sam bio mali, tri godine, vrlo rijetko čega da se sjećam, ali ostaje taj žal, roditelj je to, izjavio je za NTV IC, Fuad Čatić, sin poginulog rudara.

Godišnjica ove tragedije i danas je podsjetnik na veliku ljudsku žrtvu, ali i na solidarnost zajednice koja je nakon nesreće stala uz porodice stradalih. Iz Rudnika mrkog uglja Kakanj poručuju da sjećanje na poginule rudare ne smije ostati samo dio historije, nego trajna obaveza da se njeguju vrijednosti međusobnog poštovanja, brige i odgovornosti prema čovjeku.

-Danas se ne sjećamo samo rudarske nesreće, sjećamo se ljudi. Kada je sedmog juna 1965. godine u Jami Orasi poginulo 128 rudara, iza njih nisu ostala samo razorena radilišta i tragovi jedne od najvećih nesreća u historiji Kaknja, ostala je praznina u 128 porodica. Kakanj i šira društvena zajednica formirao je fond koji je brinuo o djeci poginulih rudara, pomažući ih do njihovog zaposlenja. Nažalost, to nije moglo vratiti očev zagrljaj, ali im je pokazalo da iza njih stoje ljudi spremni podijeliti brigu i odgovornost za njihovu budućnost. Bilo je to vrijeme skromnijeg života, vrijeme u kojem su ljudi bili bliži jedni drugima. Nažalost, danas živimo u jednom vremenu gdje je lakše biti protiv nekoga nego uz nekog, lakše je uputiti kritiku nego pružiti ruku. Zato je važno da ne zaboravimo da se zajednica ne gradi podjelama nego brigom za čovjeka i da se dostojanstvo jednom društvu može vratiti samo kroz ljude i to poštovanjem, solidarsnošću i brigom za drugog, jer čovjek vrijedi onoliko koliko je spreman ostati čovjek kada je najteže. Zato danas možda više nego ikad svakom čovjeku i svakom radniku su potrebne upravo te vrijednosti. Mi u rudniku trudimo se ponašati se u tom duhu ići u tom pravcu. Nije uvijek lako, ali zavjet prema poginuilim rudarima nas obavezuje da istrajavamo u nastojanjima da među ljudima ostavimo više čovjekoljublja, više poštovanja, više brige. To dugujemo poginulim rudarima ali i svim ljudima koji danas žive i rade u našem rudarskom Kaknju, naveo je za NTV IC, Iso Delibašić, direktor ZD RMU Kakanj.

Koliku je bol rudarska nesreća iz 1965. godine ostavila među kakanjskim porodicama najbolje svjedoče oni koji i danas nose uspomene na izgubljene očeve, supruge i braću. Ove godine među učesnicima memorijalne rudarske staze bila je i Sadaheta Alibegić iz Zagrađa, naselja koje je u tragediji izgubilo 13 rudara. Njen otac bio je među 128 stradalih u jami Orasi.

-Teško mi je govorit, ostalo nas je šestero, sedmo dijete je iza oca rođeno, jedan mi je brat umro, a ovo ostalo, mi, smo živi, naglasila je za NTV IC, Sadaheta Alibegić, kćerka poginulog rudara.

Sjećanje na 128 poginulih rudara za Rudnik Kakanj predstavlja i trajnu obavezu. Kako ističu iz kakanjskog Rudnika, njegovanje čovjekoljublja, solidarnosti i poštovanja prema ljudima vrijednosti su koje rudari baštine generacijama i koje nastoje sačuvati i za budućnost.

Nakon više od šest decenija imena 128 poginulih rudara ostaju trajno upisana u kolektivno sjećanje Kaknja. Godišnjica tragedije u jami Orasi podsjeća ne samo na jedan od najtežih dana u historiji kakanjskog Rudnika, nego i na vrijednosti koje su ga nakon nesreće održale – zajedništvo, solidarnost i brigu za čovjeka.