U susret Svjetskom danu učitelja donosimo vam priču o predanom radu i ljubavi prema ovom pozivu

Jedan od najstarijih poziva je učiteljski poziv. Biti prosvjetni radnik, učiti i obrazovati generacije djece sa sobom nosi odgovornost i brojne izazove. Jedan od takvih, posvećenih i odgovornih prosvjetnih radnika je i Jusuf Talović, koji je nakon 40 godina predanog rada u prosvjeti stekao uslove za zasluženu penziju. U povodu predstojećeg 5. oktobra, Svjetskog dana učitelja donosimo vam priču iz OŠ“Hamdija Kreševljaković“.

Kada pričamo o ljudima koji su svojim predanim radom nesebično kroz godine rada dali značajan doprinos lokalnoj zajednici, onda nam je neizostavno i njegovo ime – ime Jusufa Talovića. Da će biti prosvjetni radnik znao je još u gimnaziji. Ljubav prema ovom plemenitom pozivu – pozivu prosvjetnog radnika koji odgaja i obrazuje nikad nije prestala tokom 40 godna rada u prosvjeti.

– Moj interes prema prosvjetnom zanimanju potiče još iz gimnazije. Prije svega imao sam sklonosti prema biologiji i geografiji ali prevagnulo je profesor geografije koji mi je predavao u gimnaziji geografiju. Svojim načinom rada uticao je da sam ja zavolio geografiju, čak sam uzeo i diplomski rad u gimnaziji iz geografije. Poslije gimnazije upisujem fakultet geografije gdje je bilo dosta i napora i truda, kazao je za NTV IC Jusuf Talović, prosvjetni radnik u penziji.

Međutim, uz sav napor, trud pa i poteškoće tokom školovanja i traženja zaposlenja Jusufova ljubav prema prosvjeti nikada nije prestala, čak ni onda kada je dobijao odbijenice na mnoga mjesta na koja je konkurisao.

– Pokušavajući naći zaposlenje sakupio sam 67 odbijenica, znači i nekada je bilo teško doći do posla kao i sad. 1985. godine, krajem novembra dobijem za isti dan dva telegrama, Kakanj i Mrkonjić Grad, naravno izabrao sam Kakanj, naveo je Talović.

I od tada do danas, odnosno do prije nekoliko mjeseci, kada stiče uslove za penziju, Jusuf je proveo u učionicama kakanjskih osnovnih škola, a najviše u OŠ “Hamdija Kreševljaković“. Bio je i direktor ove škole u nekoliko mandata. I u učionici i u fotelji direktora bilo je izazovno, jer kako naglašava naš sagovornik, svako vrijeme nosi svoje breme. Jusufu je najteže bilo u vrijeme rata.

– Teški trenuci su bili tokom rata, posebno ratno stanje gdje je u sastavu naše škole bila i današnja škola 15. april kao područna škola. Veliki problem nedostatak kadrova, bezbijednost i briga o bezbijednosti učenika, prisjetio se Talović.

Uz predan rad, Jusuf je i u učionici ali i na funkciji direktora, kazuje nam, uvijek davao svoj maksimum. I svojim kolegama savjetuje da rade tako te da im svako dijete uvijek bude na prvom mjestu – interes i dobrobit svakog djeteta je iznad svega. Svjestan je i brojnih izazova s kojima se danas prosvjetni radnici suočavaju, pa naglašava da i roditelji u svemu imaju veoma značajnu ulogu, te da se niko ne bi trebao miješati u posao onog drugog. Ipak sve se može kad se hoće, pa na kraju svog radnog vijeka Jusuf ističe da je ponosan na cijeli svoj kolektiv i sve projekte koji su urađeni u ovoj školi. Za prosvjetne radnike, povodom njihovog dana, Jusuf ima posebnu poruku.

– Predstojeći Svjetski dan učitelja čestitam svim prosvjetnim radnicima, uposlenicima u školi sa željom da se sljedeći Svjetski dan učitelja dočekaju u još boljim uslovima, poručio je Talović.

Tokom 40 godina rada u prosvjeti ovaj je čovjek dobio i brojna priznanja za doprinos obrazovnom procesu i radu. Ipak najvažnijim priznanjem smatra kada ga učenici zapamte kao čovjeka koji je u njihovom životu bio neko ko ih je usmjerio i pomogao da danas budu obrazovani ljudi koji mogu praviti promjene. Naš doprinos ovom prosvjetnom radniku i njegovom predanom radu je ova priča koja govori o istrajnosti, upornosti, požrtvovanosti i ljubavi prema pozivu. Jusuf Talović ime je koje će pamtiti generacije Kakanjaca – učenika i prosvjetnih radnika.