Na području općine Kakanj veliki je broj seoskih voda i javnih česmi kako u ruralnim sredinama tako i u gradskom području. Međutim, analize vode, kako upozoravaju epidemiolozi, u velikom procentu ukazuju da je voda iz lokalnih vodovoda i javnih česmi zapravo neispravna za piće.
Još uvijek u Općini Kakanj ne postoji precizan registar seoskih vodnih objekata. Ipak značajan broj izvorišta je detektovan. O seoskim rezervoarima ili izvorištima pitke vode i vode sa javnim česmama brinu se „vodni odbori“ . U Higijensko epidemiološkoj službi kakanjskog Doma zdravlja kontinuirano se rade analize ove vode. Veliki procenat ispitanih uzoraka pokazuje neispravnost vode.
-Ja sam kao predstavnik Doma zdravlja uspio preko kantonalnog Zavoda osigurati analize, dodatne analize ispravnosti tih lokalnih vodovoda tako da svake godine uradimo od 80 do 100 analiza na području općine Kakanj. Nažalost i tu se srećemo sa problemima, naša osoba koja dođe na teren nema odgovarajućeg predstavnika ili ljude koji bi bili odgovorni za taj vodni objekat koji bi se odveo direktno na odgovarajuće lokacije gdje se uzima uzorak vode itd. Ove godine smo uradili preko 100 uzoraka, a preko 90 uzoraka pokazalo se da je voda zdravstveno neispravna za piće, kazao je za NTV IC dr. Ibrahim Aličković, šef HES-a.
Informacije o neispravnosti vode dostavljaju se „vodnim odborima“ i sanitarnoj općinskoj inspekciji koja dalje postupa. Međutim, kako su nam kazali u općinskoj Službi za inspekcije tu se javljaju mnogi problemi, u prvom redu problem je što su ovi izvori vode uglavnom nelegalni, te je sanitarnoj inspekciji teško djelovati po Rješenju koje se sačinjava na osnovu podataka o neispravnoj vodi. Prvi korak sanitarne inspekcije je zabrana korištenja vode.
-Ne postoji propis kojim se reguliše način zatvaranja lokalnih vodovoda, bunara, česmi. Kantonalni inspektor obraćao se nadležnoj federalnoj inspekciji i mi smo dobili smjernice da kada dođe do te tačke da ne može nadležni vodni inspektor provesti svoje rješenje do kraja, osim što prethodno izrekne kazne, ne može zatvoriti taj vodovod, bunar ili česmu, dakle on svoj slučaj predaje građevinskom inspektoru koji treba dalje to da tretira kao građevinu, što po nama nema smisla ako su ljudi svojim sredstvima izgradili, ako su učestvovali u izgradnji i koriste tu vodu oko 40 godina. Znači to pitanje je nedefinisano, kazao je za NTV IC Amir Dedić, šef Službe za inspekcijske poslove Općine Kakanj.
Seoski vodovodi građeni su prije pedeset i više godina, a mještani se godinama vodom snabdijevaju upravo iz tih izvora. Oni kao takvi građevinski nisu legalni, a analize ukazuju na neispravnost vode za piće. Da bi se riješili ovi problemi potrebna je suradnja i komunikacija predstavnika mjesnih zajednica, odnosno mjesnih vodnih odbora, te nadležnih i odgovornih za pitanja lokalnih izvora i javnih česmi.
