Život u MZ Papratnica: Otići ili ostati

Život u ruralnim dijelovima općine Kakanj danas se može prikazati na dva načina. Stanovnici sela ili traže mogućnost da napuste svoje ognjište u potrazi za boljim uslovima života ili ako nemaju nikakvu mogućnost da odsele, iz godine u godinu čekaju na rješavanje osnovnih infrastrukturnih projekata. Ovom opisu najbolje odgovara situacija koju smo zabilježili u MZ Papratnica.

Geografski MZ Papratnica je veliko područje, obuhvata tri podružnice – Gornju Papratnicu, Javor i Sebinje. Međutim, broj stanovnika koji je odlučio da njihovo rodno mjesto bude njihova stalna adresa nije za pohvaliti. Ljudi u potrazi za boljim uslovima života i zbog različitih infrastrukturnih nedostataka napuštaju ovu mjesnu zajednicu.

-MZ Papratnica broji negdje oko 250 domaćinstava i ima u sastavu MZ još tri podružnice, to je selo Javor, Gornja Papratnica i Sebinje. Sebinje je već iseljeno gotovo, ne znam ima li dva, tri domaćinstva, Gornja Papratnica također ljudi sele baš zbog tih „neuslova“ ne mogu reći uslova već „neuslova“, kazao je član Savjeta MZ Papratnica Samir Čosić.

Mnogo je projekata u ovoj MZ čija je realizacija neophodna za naredni period. Mještani se nadaju da će njihova realizacija krenuti s prvim zrakama sunca i mogućnosti da se krene s građevinskom sezonom. Neki bi kazali da su to sitni infrastrukturni zahvati, ali kako Čosić ističe njima su od velikog značaja jer utiču na odvijanje života i svakodnevno funksionisanje ovdašnjih mještana.

-Za Javor, predali smo da nam dovrše tu kanalizaciju, preko ljeta ne možeš tu opstati. Tu su uvedene i vode iz banja i wc-a i to smo u planu da riješimo. Jedan dio ovdje ima gdje nam je zimi najkritičnije, radi se o kanalicama, to smo isto predali i naveli smo u tom zahtjevu na papiru da nam se uradi. Mi to radimo svojim rukama, s tim da nam Općina pomogne s tim sredstvima. Odobrili su nam jednu kancelariju Savjeta MZ, tu se izvode radovi još nije u funkciji priprema se sve. Radili smo ovdje između Papratnice i sela Javora podružnice potporni zid koji nismo završili, vrijeme nam nije dozvoljavalo, kazao je Čosić.

Pored ovih infrastrukturnih nedostataka tu su i mnogi drugi koji se uglavnom vežu za putnu komunikaciju na cijelom području ove mjesne zajednice.

-Da se uradi trotoar od naplatne kućice do škole, tu djeca idu cestom. Imamo problem na ovom mostu, jedan dio mosta su nam uradili, tu je ostao jedan dio nedovršen, to su ostavili nisu završili a sad kad nadođu vode, izgleda da je voda podrovila kulu od mosta pa vidjećemo šta možemo uraditi. Imamo u planu da saniramo ovaj dio puta prema Javoru pošto ta kanalizacija nije riješena, pa oborinske vode to odnesu, podrove asfalt. Prema Gornjoj Papratnici, što je nekad bio postojeći asfalt da to isto uradimo jer je to nepristupačno, to je makadam put, loš totalno, pa barem da riješimo neka kritična mjesta, uzbrdice, naglasio je Čosić.

Ovdašnji mještani kao i većina mještana iz drugih MZ sa područja općine Kakanj uglavnom su zadovoljni sa svim dosadašnjim projektima koji su realizovani na ovom području. Međutim, smatraju da ulaganja u sela i razvoj ruralnih sredina moraju biti veća jer sredstva za infrastrukturu su, prema riječima našeg sagovornika uvijek za neku sanaciju, rijetko za trajno rješavanje infrastrukturnih problema i upravo to tjera ljude iz sela.

-U podružnici Javor, navodim svoje mjesto, većinom su tu penzioneri, ima nekoliko zaposelnih, omladina standardno ide vani. Ovdje u Papratnici rade ljudi na Termoelektrani, penzioneri, omladina isto ide. Gornja Papratnica, maloprije sam naveo većinom ljudi zbog „neuslova“ sele. Ostalo je gore nekih pet, šest porodica koji nisu voljni da idu iz mjesta gdje su rođeni ali silom prilika ljudi su prisiljeni, da odsele da žive negdje u boljem mjestu, povoljnijem, zaključio je Čosić.

Selo i njegov opstanak, na dva potpuno različita načina doživljavaju oni koji odlučuju o ulaganju u infrastrukturu i oni koji žive na selu i čekaju realizaciju tih projekata. Ključni momenat za opstanak sela je vrijeme koje prolazi  jer ljudi za sebe i svoju djecu, porodice hoće uslove za život koji su dostojni čovjeka. Oni koji ne dočekaju realizaciju onih projekata koji bi možda za neke bili presudni pri donošenju životno važne odluke-ostati ili otići su dio poražavajuće statistike o selima koja ostaju pusta i prazna.