Zavidnost, sveprisutna u društvu uništava međuljudske odnose

Islam propisuje da muslimani grade lijepe međuljudske odnose. Jedna od pošasti današnjice je upražnjavanje osobina koje su suprotne od onih koje su im propisane. Među njima je i zavidnost koja za sebe usko veže mržnju. To su očiti znaci slabe vjere kod takvih ljudi jer ove loše osobine unose neslogu, razdor u porodicu, džemat, društvo i zajednicu.

Zavidnost je ljudska emocija koju karakteriše negativan stav prema tuđim postignućima ili posjedovanjima i želji da ta postignuća nestanu. Uglavnom se ta emocija reflektuje prema rodbini i ljudima iz bližeg okruženja, jer je određena namjerom da svi oni, u perspektivi, budu iza njega po materijalnim dobrima ili drugim pozitivnim stvarima, a ne ispred njega.

-Zavidnost je jedna emocija koja se javlja kod ljudi u trenutku kada imaju nedostatak određenih vrijednosti, stepena ili položaja u društvu ili nekih materijalnih dobara koje imaju drugih ljudi. To su prohtjevi i želje jer drugi to nemaju kod sebe. Što se tiče zavisnosti ona se u islamu tretira kao jedna duševna bolest koja čovjeku razara njegovo srce, koja mu razara njegovo tijelo, dostojanstvo, porodicu pa čak i društvo u širem smislu. Zavidjeti znači biti nesretan u duši, osjećati duševnu bol i osjećati nešto što u islamu nije dozvoljeno, istakao je Muastafa ef. Agić.

Tek kada shvatimo da je čovjek isključivo ovisan o Stvoritelju, nafaci koju mu On odredi pa i postignućima koja će ostvariti, oslobodit će se i zavidnosti i mržnje, loših osobina koje donese samo štetu i od kojih niko nema koristi.

-Iz toga proizilaze i drugi grijesi kao što je mržnja, neke druge zabranjane stvari i nas upozorava Allah dž.š. da mi moramo biti zadovoljni sa onim što mi imamo jer On dao svakom čovjeku onoliko koliko je njemu u životu potrebno. Ako zavidimo, znači da prvo nismo zadovoljni sa Allahovom odredbom i odlukom. Mi možemo biti nezadovoljni sa onim što nismo postigli, a mogli smo da postignemo. Nismo iskoristili Allahove blagodati na način na koji Allah to traži, ali zavidjeti nekome na njegovom položaju, na dobrima koja ima, nama to nije dozvoljeno, naglasio je ef. Agić.

U islamu je dozvoljeno zavidjeti samo u dva slučaja, da zavidimo onome kome je Bog dragi podario imetak i on ga dijeli na Njegovom putu i onda kada je neko postigao znanje kojim poučava druge ljude. U svim drugim slučajevima je zabranjeno jer ove osobine podstiču i druge još gore, koje mogu dovesti do teških posljedica pa čak i ubistava, istakao ef. Agić.