Nakon više od 40 godina rada, poznati kakanjski brico dane provodi u zasluženoj penziji

Mnogo je Kakanjaca koji su se svojim radom i djelovanjem posebno istakli. Jedan od takvih je i Mersud Avdispahić, kakanjski poznati Brico, ime koje se ne zaboravlja i cijeni. Mi smo s Mersudom proveli jedno ugodno prijepodne, provjerili kako provodi penzionerske dane.

Uz pribor za šišanje i brijanje Mersud je zaradio paneziju. Šaljivo kaže da je kroz njegove ruke prošao čitav Kakanj, nema koga nije šišao i brijao. U vrijeme kada je odlučio da će biti brico, veli nam, svi zanati su bili veoma cijenjeni pa i ovaj njgeov. Volio je Mersud svoj bijeli mantil i makaze. Smatra da posao kojim se on bavio čovjek zaista mora voljeti, jer samo se tako može raditi, s ljubavlju, a posla neće manjkati – ljudi će se uvijek šišati.

-Upisao sam školi 1977. godine, završio 1980. godine, odmah sam pošao raditi, tada je bio Seid Zaimović, rahmetli, direktor. Otišao u JNA, došao, opet odmah na posao. 1985.godine umire Seid, dolazi Muhamed, rahmetli za direktora, bio je on do unazad možda 15 godina, tada dolazi Emira Čehajić. Za vrijeme 43 godine radnog staža nema broja, pamtim mnoge mušterije, a i mušterije mene poznaju, tako da je to lijep zanat, lijepo sarađivat sa ljudima, naglašava Mersud Avdispahić, brico u penziji.

Ispratio sam mnoge uprave preduzeća u kojem sam radio, a ja sam uvijek bio stalan – kroz smjeh govori nam Mersud. Voli se sjetiti stare generacije vrsnih majstora u svom poslu i zaključuje da se takvi više neće roditi niti se mogu ponoviti, međutim ima mladih, koji su danas telentovani frizeri i brice.

-Kada sam došao na zanat tada su bili vrsni majstori, Junuz Krivokapa, Andrija Andrić, Rešo Zaimović, Ramiz Mašić, da dalje ne nabrajam. Tada se cijenilo rad, poštenje, kvalitet majstorluka, poštivala se mušterija, a mušeterija je majstora poštivala. Ljudi će se uvijek šišati, samo dolazi vrijeme, nema majstora u Kaknju za brijanje, dva-tri imaju još, čast Arminu koji je potencijal ovog posla, Ramiz je ostao još, ovo ostalo, nekad je Kakanj bio najpoznatiji po majstorima bricama, poručuje Brico.

Pored penzije koju je, naglašava Brico poštenim i predanim radom stekao, ponosan je što kad danas prođe čaršijom nema osobe koja ga ne pozdravi, a to je veli nam, na svakom kraju, kako radom, tako i životnom vijeku, u trećoj životnoj dobi čovjeku najvažnije.  

-Poznajem narod od Tršća do Vareša, a i oni mene, jer radio sam osam godina na Haljinićima, radio sam 33 godine i mjesec dana u Albaniji, pa ono ostalo po gradu, svako ka naiđe kaže: Kako je, Brico?

Kada bi sve morao ponovo, naglašava “Brico” opet bi izabrao ovaj zanat, opet bi bio brico i frizer. Danas sa svojom hanumom u trećoj životnoj dobi uživa u svakom novom danu. Sve što ima stekao je, ponosno nam kazuje svojim rukama i uz pomoć supruge koja je bila njegova najveća podrška i onda kada je bilo najteže. Ova kuća, rezultat je njegovog predanog rada, a danas je njegov topli dom jedino mjesto gdje želi bti. Mladima poručuje da se okušaju i u zanatima, da zanat nekada može biti veća nafaka od bilo kojeg fakulteta i da je samo važno da se posao kojim se odlučimo baviti – volimo, a onda sve ide lako.