Vještačka inteligencija u obrazovnom procesu uz odgovorno korištenje

Vještačka inteligencija u procesu nastave-pitanje je o kojem se sve češće raspravlja. Koliko je dobro, poželjno ili neophodno koristiti je u nastavi i kako utiče na druge faktore, od onih odgojnih do obrazovnih i na kraju, je li njeno korištenje razlog zbog kojeg sve češće izostaje kritičko promišljanje i promišljanje uopšte.

Vještačka inteligencija u procesu nastave činjenično je prisutna, dakle učenici, nastavnici i profesori je koriste. Je li to pozitivna informacija, olakšavamo li svakodnevni život, u ovom slučaju izvođenje nastavnog plana i programa ili je to zapravo medvjeđa usluga i učenicima i prosvjetnim radnicima. Šta dobijamo a šta gubimo koristeći je, neizostavna su pitanja današnjice kada je, čini se u svemu što radimo, prisutna i ona-vještačka inteligencija.

– Vještačka inteligencija se koristi, pogotovo od strane učenika jako često, pogotovo na mom predmetu, koji je informatika kada se radi programiranje, učenici uvijek testiraju svoje kodove tako što porede da li su tačno uradili, odnosno da li će izaći i od strane vještačke inteligencije slično rješenje. Često se razočaraju što najčešće, kada ukucaju neki problem za vještačku inteligenciju on izađe u drugačijem zapisu od onoga što su oni naučili. Zašto, većina tih programa su pisana za ljude koji rade već u firmama. Koliko god da je dobra u početnoj fazi, bolje mozda da se ne koristi nikako, nije to samo moj stav, mislim da je to stav i većine razvijenijih zemalja. Južna Koreja i Francuska su zabranile zakonski korištenje mobitela uopšte u školi a kamo li vještačke inteligencije, kazao je Tarik Baždalić, profesor informatike.

Kritičko promišljanje i promišljanje kao takvo kod mladih osoba posebno je važno. Kroz osnovnoškolsko odnosno srednjoškolsko obrazovanje učenici, posebno oni malo stariji-adolescenti se formiraju kao ličnosti. Uče da razmišljaju, formiraju svoje stavove. Ipak, danas kroz proces obrazovanja, učenici posežu za informacijama koje im nudi vještačka inteligencija, to im olakšava, međutim, na drugoj je strani puno toga što gube.

– Ljudi sve više gube osjećaj za kritičko razmišljanje, već postavi neko pitanje, šta mu izađe, to je njegov stav, znači nema više da ljudi sami grade neke stavove da skupljaju neke informacije već slijepo vjeruju onome šta mu izađe, što zaista nije dobro, upozorio je Baždalić.

– Mislim da se tu pojavljuje problem etičke granice, u kom smislu, naprimjer kada učenici odu kući i kada trebaju sami raditi svoju zadaću i svoje istraživanje, koliko će oni zaista odvojiti vrijeme da se obrazuju i da dođu do podataka ili će naprosto koristiti već gotova rješenja. To je jedno i drugo, gubi se pozicija neke vrste naučnog autoriteta. Prije smo imali ozbiljno kvalifikovane ljude koji su stajali iza svojih riječi i mogli su da argumentuju sve što kažu, dok je danas manje više pitati vještačku inteligenciju, znači dobiti brz odgovor, ali odgovor koji možda nekad nije dovoljno naučno utemeljen, kazao je Adis Bešić, profesor sociologije i filozofije.

Korištenje novih tehnologija i vještake inteligencije u procesu nastave uz odgovoran pristup je dobro došlo pa i poželjno. Naši sagovornici saglasni su da je u ovom kontekstu termin „odgovorno“ jako važan i da na taj način vještačke inteligencija može samo olakšati i unaprijediti proces izvođenja nastave. Međutim dugoročnije gledano, postavlja se pitanje hoće li nam vještačka inteligencija donijeti više koristi ili štete.

– Da će naprosto doći do odumiranja moždane aktivnosti jer ljudi  će sve više i više koristiti gotova rješenja, bez da će sami dolaziti do rješenja. A kada neka individua ili dijete ili učenici sami dođu do rješenja, zapravo na taj način mi stićemo i znanje i vještine koje ćemo moći kasnije primijeniti, a korištenje gotovih rješenja to nije znanje, to je samo korištenje gotovih rješenja. Da li bi smo se trebali zabrinuti, rekao bih, trenutno blago zabrinuti, ali zabrinuti svakako, poručio je Bešić.

A mnogi će se u budućnosti brinuti i za svoja radna mjesta, jer čini se umjetna inteligencija može sve sama, ljudi su sve manje potrebni.

– Već sada u IT struci je nastao veliki strah od gubitka radnih mjesta. Prije za jedan posao je trebalo tri čovjeka, sad je potreban jedan čovjek. Sve se više automatizira, a sa tom automatizacijom, prvo se gube radna mjesta i imate još jedan veliki problem što je zakonski okvir, kada su se počela uvoditi auta kojima upravlja vještačka inteligencija, ako nastane udes, ko je kriv, da li je kriv vlasnik auta, da li je kriv proizvođač auta ili da li je kriv programer koji je pravio taj program, istakao je Baždalić.

Za neke je vještačka inteligencija strah, za neke napredovanje. Ipak, ona je tu, dio naše svakodnevnice. U procesu nastave je sve više prisutna pa bi upravo tu možda trebao biti i fokus jer suština je u pitanju, odgajamo li i obrazujemo li gneracije koje će znati samostalno razmišljati i živjeti, odlučivati, graditi i raditi ili generacije koje će biti ovisne o nečemu što se zove vještačka inteligencija. Uz sve navedeno, možda bi smo još za kraj trebali pitati za mišljenje i nju-šta vještačka inteligenicja misli o svom općem prisustvu u životu nas ljudi-ljudi koji sebi mogu priuštiti greške ali koji znaju i popraviti kada pokvare, na svoj način, oslanjajući se na svoje zdravorazumsko promišljanje.