Halida Helja tradiciju tkanja čuva preko 40 godina

Halida Helja iz kakanjskog mjesta Crnač decenijama se bavi tkanjem, koje je u davna vremena bilo jako prisutno na području općine Kakanj, naročito među ženama ruralnih područja. Tkanje na razboju ili vodoravnom tkalačkom stanu spada u jedan od najrasprostranjenijih zanata naše kulturne baštine. Skoro svaka kuća u našoj prošlosti imala je razboj za tkanje i skoro sve žene su znale tajne ovog zanata.

Tkanje spada u ženske zanate kroz koji su one izražavale svoju kreativnost koja je dosezala čak i do umjetnosti. U davna vremena, ovaj zanat na području općine Kakanj bio je jako prisutan, naročito među ženama ruralnih područja. Iako su danas tradicionalni stari zanati sve manje zastupljeni u našem društvu, još uvijek postoje ljudi koji ih čuvaju od izumiranja. Jedna od takvih je i Halida Helja u mjestu Crnač, koja se praktično cijeli svoj život bavi tkanjem.

– Ja sam ovaj zanat naučila od rahmetli nane i tkanjem sam se počela baviti u svojoj 15. godini. U selo Crnač sam se udala 1977. godine. Moja svekrva i njezine jetrve su tkale, tako da sam i ja to odmah prihvatila i to i dan danas radim – kazala nam je Halida Helja.

Iako se danas drugačije živi u odnosu na neka prošla vremena, primjetno je da se ljudi sve više vraćaju tradicionalnim vrijednostima nastojeći sačuvati starine, te je samim tim i ručni rad mnogo tražen.

– Danas se najviše traže bošće i peškiri, mada sad su mušterijama skupi ovi stoljnjaci, nema se računa raditi. Pamuk je poskupio puno i teško se dolazi do njega. Ponjava imam naručenih, pa ima i tri godine, ne mogu doći na red da ih uradim – istakla je Helja.

Kroz Udruženje žena općine Kakanj Halida je bila aktivna mnogo godina i kroz projekte osnaživanja žena učestvovala u edukaciji velikog broja Kakanjki od kojih dobar dio danas kao i ona, rade, ali i educiraju druge. Mnogo je metara otkanog platna iza Halide, ali i mnogo savjeta koje je uputila ženama koje su željele naučiti da tkaju. Posebno ističe period rata.

– I onda su izbjeglice došle iz Jajca, hoće i one radit, hajd da im pomognem. Pitale su me da im pomognem i ja sam pripremila sve i one su počele raditi. Bilo nas je pet i mi smo radile u jednoj prostoriji, sa poredanih pet stanova – naglašava Halida.

Obzirom da radi na tkalačkom stanu koji je star više od 200 godina, samim tim i njeni ručni radovi imaju posebnu vrijednost i nemoguće ih je materijalno procijeniti.

– Ja sam zadovoljna jer posla ima sasvim dovoljno – zaključila je na kraju ova vrijedna žena.

Halida Helja je samo jedna od mnogih bosanskih žena koje su kreativne i spremne za rad. Svakodnevno susrećemo žene u Bosni i Hercegovini koje uspijevaju održati i sačuvati tradicionalne zanate, čuvajući tako prije svega dio bosnskohercegovačkog identiteta.