Svaka druga žena u Bosni i Hercegovini je žrtva određenog tipa nasilja, svjedočimo ogromnom broju femicida, a ne postoji ni jedinstven registar, poručeno je na konferenciji “Kako preživjeti prijavu nasilja?” koju je u Sarajevu organizovala Akademija za žene.
Maja Gasal-Vražalica, direktorica Akademije za žene, navela je da je današnja konferencija organizovana povodom “16 dana borbe protiv rodno zasnovanog nasilja u porodici i nad ženama”.
“Današnjom konferencijom želimo staviti fokus na sistem, panelistkinje i panelisti koje smo pozvali jesu upravo oni koji odlučuju, koji su sprovoditelji određenih odluka i mjera i pitamo ih šta se dešava s osobama, pretežno ženama, kada prijave nasilje. Svjedočimo ogromnom broju femicida u Bosni i Hercegovini, ne postoji jedinstven registar i postavlja se pitanje šta se dešava kada žena prijavi nasilje, kada nasilnik dobije određene mjere zabrane ili bude upućen na liječenje ili sporazumno ili nesporazumno završi u pritvoru. Ko je ta osoba koja procjenjuje da li on nakon pritvora i dalje može da komunicira ili da se vrati u domaćinstvu gdje je vršio ili vrši nasilje”, kazala je Gasal-Vražalica.
Smatra da “nešto u sistemu nije dobro”.
“Nije dovoljno imati samo telefonsku liniju za prijavu nasilja. Moramo iza telefonske linije imati gdje ta žena završava, da li joj je SOS kuća blizu, da li ima podršku porodice. Moramo osvijestiti da to više nije sramota, da to nije problem četiri zida nego društveni problem”, dodala je Gasal-Vražalica.
Elizabeth Tomašinec, šefica Političkog odjela kancelarije EU, poručila je da nema izgovora za rodno zasnovano nasilje i nema izgovora da kao kolektiv uradimo sve da riješimo ovo pitanje.
“Svi smo svjesni koji su to postojeći nedostaci institucionalnog odgovora na rodno zasnovano nasilje. Tu prije svega govorim o potrebi usklađivanja krivičnog zakonodavstva s odredbama Istanbulske konvencije i tu se, prije svega, misli na Federaciju Bosne i Hercegovine. Potrebno je dalje raditi na unapređenju jednog sveobuhvatnog mehanizma prevencije”, izjavila je Tomašinec.
O problemu rodno zasnovanog nasilja govorila je i Jo-Anne Bishop, predstavnica UN Women u BiH.
“Kada pogledamo situaciju globalno, statistike nam govore da svaka treća žena u svijetu je pretrpjela nasilje. Međutim, brojke u Bosni i Hercegovini su još i veće. Svaka druga žena u Bosni i Hercegovini je žrtva određenog tipa nasilja, dakle, taj trend je još i prisutniji u Bosni i Hercegovini. Osam slučajeva femicida, koje smo imali u proteklom periodu, ukazuju na potrebu sistemskog pristupa rješavanju ovog pitanja, na svim nivoima kroz organizovani, udruženi napor koji bi trebao da unaprijedi efikasnost odgovora samog sistema”, istakla je Bishop.
Navela je da u tom smislu govori o potrebi jačanja zakonodavstva.
“Pored zakonodavstva, tu je i aspekt njihove konkretne provedbe, a za provedbu uvijek trebaju finansijska sredstva. A kada govorimo o finansiranju, naravno da tu govorimo i o potrebi blagovremenih izdvajanja sredstava za rad sigurnih kuća u zemlji, u skladu s Istanbulskom konvencijom. Naglašavam i važnost prevencije, a taj kontekst prevencije podrazumijeva i bavljenje različitim društvenim normama, disbalansom moći između spolova…”, pojasnila je Bishop.
Dragan Mioković, zastupnik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Federacije BiH, smatra da zakonski okvir koji reguliše postupanje nadležnih institucija u slučajevima porodičnog ili nasilja generalno, nije loš.
“Njega svakako, kada govorim o Federaciji BiH, treba dograditi i taj proces je u toku, prije svega, involviranjem zaključaka Istanbulske konvencije koju je Bosna i Hercegovina potpisala prije deset godina. Međutim, ono što jeste problem, posebno kada govorimo o porodičnom nasilju, je u prevenciji tog čina, a kasnije i u reakciji na njega učestvuje više institucija, subjekata. Praksa pokazuje da uvezanost između tih subjekata nije dobra, nije dovoljno razrađena”, pojasnio je Mioković.
Mišljenja je da je ključna stvar, kada se govori o ovom problemu, promjena paradigme.
“Promjena paradigme u kontekstu odnosa i tretiranja žene u našem društva. Bilo kakav zakonski okvir, bilo kakvo postupanje institucija, može i treba da bude bolje, ali ono što je definitivno jeste da u 21. vijeku, u demokratsko-sekularnoj državi, položaj žene u društvu mora biti značajno bolji i drugačiji. Sistem se mora osloboditi floskula”, rekao je Mioković.
