Uz vjerovanje u temeljne istine vjere, u Kur’anu se na više mjesta spominje ”činjenje dobrih djela”. Ova snažna veza između vjerovanja i činjenja dobrih djela kroz cijelu muslimansku povijest iznjedrila je instituciju vakufa – dobrovoljnog i slobodnog izdvajanja imovine, sredstava ili prava vlasništva iz privatnog u institucionalno korištenje sa ciljem da služi zajedničkom dobru. Vakifa ima u cijeloj BiH pa i u našem Kaknju. Jedan od njih godinama radi i živi u Švicarskoj a rado dođe u svoje Brežane i dolaskom uradi korisne akcije ne žaleći ni novac ni vrijeme za opće dobro.
Jedan je od najvećih vakifa u izgradnji Islamskog centra u Brežanima kojeg je on i otvorio. Velika novčana sredstva je uložio 2020. godine na uređenje mezarja koje može biti primjer kako treba da izgleda muslimansko mezarje. Uz kapiju, parking prostor oko mezarja, ogradu i hair česmu koja služi svima koji dođu na dženazu ali i mještanima u blizini, ovaj veliki dobrotvor ne žali novac koji, kako kaže, ulaže za budući svijet, ali i da ono što radi koristi ljudima.
-Zar ima bolje investivije od ove da čovjek uloži u hajr kako bi to koristilo ljudima do Sudnjega dana. Meni je novac najmanji problem, samo volio bih da me i drugi ljudi prate, da i oni podržavaju ovakve akcije. Ima Semir Berbić, njega navodim kao pozitivan primjer, a ostali slabo, kaže Elvedin-Fahro Velispahić.
Fahro je vakif i u drugim džamijama u Kaknju, gdje god ima potrebe, on se rado odazove. U Kraljevoj Sutjesci, također, je bio dio jedne pozitivne priče.
Ovaj čovjek i njegova želja da uradi dobro djelo treba biti muslimanima primjer kako se radi za opće dobro.
Fahro bi volio kada bi ono što se uradi nastavilo da se održava, jer svaki čovjek uređije vlastitu kuću, avliju i ono što je njegovo, ali ono što svima koristi nije samo od onih koji su uvakufili novac i svoj trud. Generalno gledajući, tu uvijek zakažemo kao narod.
Fahri je dovoljan ajet iz Kur’ana
„Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.
Fahro ima sobu okićenu zahvalnicama, ali kako reče volio bi da i drugi to isto imaju, da se angažuju i rade za ono što će koristiti ljudima, generacijama koje dolaze, ali i njima na vječnom svijetu. On druge namjere nema od toga da ima trajno dobro. Kamo sreće da svi tako razmišljamo.
