Ekranizam – poremećaj u odrastanju djece koji je sve češća pojava

Ekranizam je termin koji se koristi od strane stručnjaka iz područja mentalnog zdravlja da bi se opisale promjene koje se javljaju kod djece, a uslijed prekomjerne izloženosti ekranima. Ekranizam nije dijagnoza ali je pojava koja je sveprisutnija u našem društvu. Razvoj djeteta i dječijeg mozga najintenzivniji je u prvih pet godina djetetovog života. Međutim, zbog sve češćih slučajeva u kojima su djeca u ovoj dobi prekomjerno izložena ekranima, dolazi do raznih poremećaja kod djece. Stručnjaci upozoravaju da se ovaj negativni trend mora zaustaviti, te da se o štetnim posljedicama ekranizma mora više i ozbiljnije pričati.

Razvoj djeteta i dječijeg mozga je najintenzivniji u prvih pet godina djetetovog života. U tom periodu razvija se više od 50 posto mozga djeteta, odnosno u tom se periodu postiže zrelost. Sve ovo se postiže kroz čula, odnosno dodir kao stimulans. Međutim ukoliko izostaje ta vrsta stimulacije, u tom slučaju trpi mozak što po dalji razvoj djeteta pravi nesagledivu štetu. Razvoj govora, koncentracija, fokus pažnje i socijalne vještine izostaju, odnosno djeca koja su prekomjerno izložena ekranima vrlo često nisu fokusirana, nemaju koncentraciju i imaju problema sa govorom.

-Ono što pogoduje razvijanju te neuronske mreže jeste stimulacija mozga, kroz naše kontakt funkcije, odnosno kroz naša čula, a prije svega kroz dodir. Ukoliko izostaje ta vrsta stimulacije onda mozak trpi, odnosno zanemarujemo ga i izostaje adekvatna stimulacija što se pokazalo, kroz brojna istraživanja, da negativno utiče na razvijanje mozga, ističe psiholog Esmin Brodlija.

Brodlija naglašava da je važno znati da dijete svoju sposobnost razvija kroz interakciju sa okolinom, svojim čulima, senzorikom, a ne putem gledanja nekih sadržaja. Ukazuje i na činjenicu da danas imamo sve više djece sa deficitom pažnje, djece koja su hiperaktivna, sa simptomima sličnim autizmu, a koji nisu autizam.

-I to su sve posljedice prekomjerne upotrebe ekrana. Mi se danas zaista susrećemo sa različitim problemima u emocijama i u ponašanju kod mladih zbog prekomjernog korištenja ekrana. Sve više ljudi se žali na lošu kvalitetu vremena provedenog u porodici upravo iz razloga što su ljudi postali otuđeni. Više vremena provode na ekranima nego sa svojim članovima porodice, razvija se anksioznost, depresija, različiti problemi sa ishranom, poremećaji spavanja, manjak kreativnosti itd., kazao je Brodlija.

Videoigrice, odnosno online igrice danas su, naglašava Brodlija, jedan problem koji ne smije ostati zanemaren. U posljednjoj klasifikaciji mentalnih poremećaja, online igrice su okarakterisane kao „mogućnost da se razvije poremećaj“.

-Danas možemo dijagnosticirati nekome da je razvio poremećaj, ovisnost o online igricama, koji se pokazuje kroz prekomjerno igranje online igrica, nemogućnost da osoba ne igra te igrice, zanemarivanje svakodnevnih obaveza koje čovjek ima, prema hobijima, porodici, školi, poslu itd. Naprosto remeti se svakodnevno funkcioniranje zbog prekomjerne potrebe osobe da igra te igrice, upozorava Brodlija.

Ono što se jedino nameće kao rješenje jesu granice, odnosno uspostavljanje balansa. Roditelji trebaju biti svjesni da su oni ti koji su ključan faktor u postavljanju granica. Brojna istraživanja pokazuju da djeci do dvije godine ekrani uopšte nisu potrebni. Djeca od dvije do pet godina, pod nadzorom roditelja mogu se izlagati ekranima maksimalno jedan sat vremena. Djeca od šest do devet godina pred ekranom mogu biti jedan sat i 30 minuta dnevno. Djeca od 13 do 18 godina ne bi trebala da budu pred ekranima također duže od dva sata. Iako se sve ovo navedeno mnogima neće svidjeti, te će mnogi smatrati da ova upozorenja nemaju smisla, naš sagovornik naglašava da će posljedice izloženosti ekranima, nažalost biti sve vidljivije u godinama ispred nas.