Dan vozača i automehaničara obilježava se 15. januara. Tim povodom razgovarali smo sa jednim od profesionalnim vozača u penziji, Šefikom Kovačevićem koji nam je prenio svoja iskustva, dogodovštine, ali i težinu i sve poteškoće s kojima se danas kao i ranijih godina susreću profesionalni vozači.
Iako u osmoj deceniji života Šefik i danas vozi, doduše, kako je kazao samo po potrebi. O svojim „šoferskim danima“ rado priča i kaže često se prisjeti različitih događaja dok je zarađivao svoju platu za volanom. Vozački ispit za B kategoriju položio je davne 1964. godine i od tada je vezan za volan. Već dvije decenije je penzioner.
– Za C kategoriju položio sam 1965.godine i počeo kamione voziti. Radio sam u Sarajevu i po cijeloj bivšoj Jugoslaviji sam vozio. Nakon toga sam se u Kaknju zaposlio u Zanatu. Tu sam radio dvije godine i onda sam prešao u Centrotrans gdje sam radio 28 godina, do penzije, prisjeća se Šefik Kovačević, profesionalni vozač u penziji
Bilo je teških dana koje Šefik pamti, ali volan, šaljivo naglašava, pruža i mnogo prilika. On je upravo kroz ovu profesiju proputovao Evropu. Međutim, naglašava, treba biti ozbiljan onog momenta kada čovjek odluči da želi da se bavi ovim poslom. Mnogo je i opasnosti i odgovornosti na koje svako ko se odluči sjesti za volan mora biti spreman.
– Bilo je teških dana, zimi nije bilo čišćenja snijega kao sad. Ja sam u Nažbilju živio i dugo sam vremena i za Lipnicu vozio. Jedno jutro sam krenuo da vozim radnike iz Lipnice, a snijeg je bio pola metra dubok. Te zime snijeg je padao mjesec dana. To su bili teški dani. Jedne prilike sam doživio jednu nezgodu kada mi je pukla guma dok sam vozio apsolvente u Sloveniju, ali se dobro završilo, jer mi nije ništa išlo u susret, kazao je Šefik Kovačević, profesionalni vozač u penziji.
Iako je putna infrastruktura danas znatno kvalitetnija i bolja i bez obzira što se putevi danas relativno dobro održavaju, a posebno u zimskom periodu, Šefik ipak smatra da je u vrijeme njegovog radnog vijeka posao bio puno bolji i lakši iz mnogo razloga. Danas, poručuje Šefik, najviše nedostaje šoferske solidarnosti.
– U moje vrijeme šoferska solidarnost je bila veoma izražena. Nisi mogao ostati na putu u kvaru a da se svaki vozač koji prođe na zaustavi i ne pomogne, danas je to u mnogo manjoj mjeri, kazao je Šefik Kovačević, profesionalni vozač u penziji.
Kao i u svakom poslu, da bi se otklonili mnogi nedostaci i unaprijedila djelatnost, neophodna su udruženja unutar kojih bi se razgovaralo o važnim temama. I šoferima, odnosno profesionalnim vozačima potrebno je udruženje ali i druženje, te međusobna solidarnost i razumjevanje. Samo na ovaj način zaključuje Šefik ovaj zahtjevan i težak posao može se profesionalno i odgovorno obavljati. Na kraju profesionalni vozač u penziji, Šefik Kovačević, uputio je i čestitku svim vozačima i automehaničarima.
– Da im bude hairli i sretna vožnja i sretni putevi!
