Palestinski ljekar s porodicom u Salakovcu: U Gazi je najteže bilo kada padne mrak

Ahmed Shahin, ljekar pedijatar iz Gaze, nedavno je evakuisan s porodicom iz Pojasa Gaze. Trenutno se nalazi u Izbjegličkom kampu Salakovac u Mostaru, gdje su smješteni državljani Bosne i Hercegovine i njihovi srodnici iz Gaze. U Salakovcu se nalazi pet porodica – 14 punoljetnih osoba i 15-toro djece.

Shahin je u Tuzli 1995. godine završio Medicinski fakultet. Nakon toga vratio se u Gazu. Kada su krenuli napadi na Pojas Gaze 7. oktobra radio je u Indonezijskoj bolnici.

– Vratio sam se u Palestinu da radim kao ljekar. I dan danas radim kao pedijatar, ispričao je Shahin.

– Početkom rata sam radio. Nisam mogao da nastavim da radim svoj posao u bolnici zbog pogleda pacijenata, žena i djece. Zbog psihičkog stanja nisam mogao nastaviti svoj rad. Otvorio sam ordinaciju u kući. Kome god je trebala pomoć, dolazili su kod mene. Dolazio je veliki broj ljudi jer nisu mogli doći do bolnice zbog rata, istakao je Shahin.

Prema njegovim riječima, sve ono što se može vidjeti na društvenim mrežama i televiziji je samo 50 posto od onoga što se zaista dešava u Pojasu Gaze.

– Ono što kažete da je strašno nije sve što se dešava tamo. To je manje od 50 posto onoga što se dešava tamo. Ono što se dešava tamo ne može se nikako opisati. Znam da je rat, ali i u ratu postoje neka pravila i moral. Tu su djeca, žene, džamije, škole, crkve, to ne treba da se dira, to se mora poštovati prema međunarodnim pravima, pojasnio je Shahin.

Konstantno bombardovanje, ubijanje i mrtvi ljudi na ulici su svakodnevnica u Gazi.

– Međutim, najteže je bilo kada padne mrak, nema svjetlosti, sve je crno, nema vode, nema osnovnih uslova za život, nikakve komunikacije ni interneta. Tada počinje intenzivno bombardovanje. To je katastrofa, to je mnogo džehenema. Kada padne noć, svi se skupimo na jednom mjestu, zagrlimo, ako se nešto desi, da poginemo zajedno. Lakše nam je bilo kada smo zagrljeni, rekao je Shahin.

Sa njim su evakuisane tri kćerke i sin sa invaliditetom i poteškoćama. Do Shahina dok priča sjedi 21-godišnja kćerka Leyla.

– Ona ove godine treba da diplomira IT, kazao je Shahin.

Leyla je pokušala da priča ali od suza nije odmah uspjela. Njena najbolja prijateljica ubijena je u jednom od izraelskih napada. Njenu sliku drži na svom telefonu.

– Ne mogu da vjerujem da sam izašla iz Gaze. Sve je jako teško što sam vidjela tamo. Svaki dan je bio teži od prethodnog, istakla je Leyla.

Shahin kaže da bi volio da ih prebace u Sarajevo jer djeca treba da se školuju, da se izliječe jer se nalaze u teškom psihičkom stanju. Svi imaju traume.

– Nama treba svjetlost, narod i da vidimo život, poručio je Shahin.